Rijetko koje književno djelo, posebno u prepjevu sa stranoga jezika, može u sebi kumulirati toliko poticajnih pozitivnih misli-smjernica za „ispravan“ život a da ne optereti recipijenta preispitivanjima vlastitih životnih poteza i propusta. Pjesma „Ako“ engleskoga književnika Rudyarda Kiplinga (1865. – 1936.), široj publici najpoznatijega po zbirci pripovijedaka Knjiga o džungli, jedno je od takvih djela. Nastala početkom 20. stoljeća kao izraz očinske brižnosti prema sinu, brzo osvaja i odrasla srca te već 1907. zaslužuje ponijeti „teret“ Nobelove nagrade za književnost – i uskoro biva proglašena pjesmom stoljeća.
Cijelo jedno stoljeće i nešto više od dekade – i evo je u našim čitankama: živi promičući duhovne i moralne vrednote, toliko nužne baš „danas“. Nižući jednu za drugom nenametljivu pogodbenu rečenicu (u originalu je stih vezani, dok je u prepjevu slobodni), Otac Sina uči kako postati Čovjek. U brojnim simbolima i nenadmašnim metaforama recipijent redom iščitava temeljne ljudske vrednote koje Otac priželjkuje svome Sinu trajno inkorporirati u život i njegov duhovni (samo)razvoj kako bi se u potpunosti karakterno ostvario.
Lagala bih kad bih rekla da su moji učenici s lakoćom razotkrivali tajne Radyardovih stihova. Bilo je spoticanja, traženja odgovarajućega izraza u podužim stankama i usvajanja novih perspektiva u pogledu povećeg broja ljudskih duhovnih vrijednosti – o kojima možda dotad nisu niti razmišljali kao o vrijednostima. Međutim, nakon prvih nesigurnih koraka, spontano su i intuitivno, vodeći se svojim dosadašnjim privatnim iskustvima i utjecajima kojima su podlegli, sve sigurnije iznosili razmišljanja o temi što to znači „biti čovjek“.
U nastavku donosim isječke promišljanja učenika osmih razreda PŠ Vugrovec, 8. C i 8. D razreda. Uživajte, mnogi će vas zaključci ugodno iznenaditi!
Renata Budak Lovrić, prof.
8.C
Tibor Matijašević: „Čovjek“ je onaj koji ne umanjuje vrijednost drugoga čovjeka.
Matej Rezo: Živjeti prema definiciji pojma „čovjek“ (biti moralnih stavova i imati viziju) u suvremenome svijetu nije lako: to gotovo uvijek znači biti izložen ismijavanju, pa čak i nasilju.
Lucia Ban: Ne postoje za to jednostavna mjerila, ali biti „čovjek“ ne znači biti savršeno biće; ukratko, to znači ne činiti nažao nijednome drugom živom biću – kako bi na kraju dana mogao mirno zaspati i sanjati samo lijepe snove.
Arijana Puček: Biti „čovjek“ znači vjerovati u sebe, jer si „čovjek“ samo kad si zadovoljan.
Tin Pavlić: „Čovjek“ je onaj koji je nesebičan, koji ne zavidi, ali i koji ne dozvoljava da se njime manipulira.
Mateo Ištvanić: Biti „čovjek“ uopće nije lako – jer moraš biti ponizan i kad gubiš i kad pobjeđuješ.
Dorijan Buza: „Čovjek“ je onaj koji je odgovoran, iskren i brižan – i zato je to toliko teško.
Luka Tkalec: Čovjek se rodi, živi i umre – no „čovjek“ si samo ako nakon toga puta ne moraš žaliti ni za čim…
Ivan Antić: Biti „čovjek“ je nešto veliko i ozbiljno: to ne znači samo biti odrastao, to znači biti zreo.
Simon Blaženić: Voljeti i poštovati, razumjeti i pomoći – to znači biti „čovjek“.
Ana Vuger: To je netko tko druge voli više od sebe – jer shvaća zašto je poslan od Boga…
Paula Kovač: Biti „čovjek“ ne znači živjeti po pravilima – nego živjeti srcem: bitno je izdržati, ostati miran, znati voljeti te biti zahvalan na svemu – i na dobru i na zlu.
Lucija Horvatić: Voljet ću, bit ću hrabra, hodat ću uzdignute glave, nastojat ću biti uzor – bit ću „čovjek“!
Daria Kelčec: Biti „čovjek“ možeš jedino ako to uistinu želiš!
8. D
Oliver Ahmetović: Nije lako biti „čovjek“ – za to trebaš imati „pravo“ srce!
Fran Sajković: Volio bih da je danas više ljudi koji se mogu nazvati „čovjekom“…
Dejan Urban: Biti „čovjek“ znači da nam možda u životu neće uvijek ići po planu, ali moramo znati opraštati.
Borna Tkalčević: Da bi bio „čovjek“ moraš moći priznati svoje greške.
Helena Sajković: „Čovjek“ se ne smije prerano pokolebati zbog „nevažnih“ ljudi, ne smije dozvoliti da ga život promijeni i zaboraviti tko je.
Lana Belan: „Čovjek“ si kad živiš punim plućima, ali i kada se prvi ispričaš – a možda nisi kriv.
Lara Marjanović: Postati „čovjek“ je poput duga uspona stubama: treba znati ustati kad padneš i ipak se osjećati ispunjeno i sretno.
Matija Zlatić: Treba se oduprijeti iskušenju: „čovjekom“ te čini dobrodušnost, suosjećanje, skromnost i plemenitost.
Bojan Brmbota Horvat: Za mene to znači živjeti i komunicirati s okolinom. Rasti duhovno i mentalno, učiti iz svojih pogrešaka – kako bismo se nastavili razvijati. Biti „čovjek“ znači biti svjestan svojih odluka/postupaka i posljedica koje donose. I najvažnije, biti „čovjek“ znači -osjećati.
Nikolina Antić: U kolikoj mjeri željeti bolji život sebi, a ne povrijediti drugoga? Što ako s vremenom, unatoč svemu što si učinio, ostaneš sam? Ne postaješ „čovjekom“ zato što iza tebe stoji četa istomišljenika, već zato što se boriš protiv svih – rame uz rame s Pravdom. Tako ćeš pronaći sreću, tako ćeš pronaći sebe.
Patricija Jeličić: „Čovjek“ zna da vrijeme uzalud potrošeno na ljutnju, tugu i bijes treba zamijeniti razmišljanjima o boljoj budućnosti, zna da je važno oprostiti kao i pružiti priliku da netko zauzme mjesto u našem srcu, zna da nikada ne treba „pratiti“ ostale, treba pronaći vlastiti put – pa i ako „pogrešno“ skrene, da se čovjek uvijek ima priliku okrenuti i vratiti na „pravi“ put.