Ima jedna djevojčica zbog koje se ovaj svijet svaki dan čini prekrasnim mjestom! Za nju ćete još i kako čuti kad naraste, ali ona je već i sad velika. Bez sumnje ste je već na hodnicima sreli – teško se zaboravlja: velike plave radoznale oči iznad najiskrenijeg osmijeha koji se može naći! Osvaja na prvu. I ne čeka da je onako sitnu sami uočite sa svojih odraslih visina – ona priđe, pogleda u oči i kaže što joj taj tren prostruji mislima. A onda se prostorom zakotrlja njen smijeh i sve oko vas utihne… Ako baš imate sreće pa Ana nema nekog drugog neodgodivog posla, propet će se na nožne prste i svoje će sitne ručice stegnuti oko vas. Taj će vam zagrljaj otkriti njenu tajnu: Ana ima srce veliko kao svemir.
Na moju sreću, često se družimo i u učionici i izvan nje. Danas mi je zakazala sutrašnju čajanku u vrijeme velikoga odmora (mogu je već zamisliti kako mi kao Bijeli zec iz Alise u Zemlji čuda maše džepnim satom da požurim!). Samo da ona ne požuri previše, neka se što duže zadrži u svijetu dječje mašte. Najbolje sam čuvala za kraj. Osim što se bavi najrazličitijim vidovima ljudskoga djelovanja i želi postati prva knjižničarka koja će između polica s knjigama hodati na vrtoglavo visokim potpeticama, Ana je nenadmašna pjesnikinja. Tek joj je jedanaest, a već stvara stihove neprolazne vrijednosti. I ta činjenica zaslužuje svaku pažnju. Kolega Krunoslav Pavlic i ja smo joj odani obožavatelji i veseli nas svaki njezin novi redak. Odatle i ideja da mladoj debitantici rasprostremo ove internetske staze sa željom da stvara i objavljuje. Samo za Anu otvaramo ovaj poetski zakutak Zmajčeka koji s pravom i ponosom nosi u sebi njeno ime: PJESNIKINJA iliti POETESA ANA = POETESANA!
Renata Budak Lovrić, prof.