Učiteljica Nataša Lambevska s nama je podijelila literarni rad svoje učenice Tereze
Moje neobično putovanje
Zovem se Tereza Kuntić. Obožavam bajke, a najdraža bajka mi je Crvenkapica. Obožavam i ,,Snjeguljicu“.
Za Božić i za svoj rođendan poželim uvijek istu, nemoguću želju: Proživjeti jedan dan u bajkama Crvenkapica i Snjeguljica.
Noćas me probudilo neko šuškanje. Vidjela sam da se moja slikovnica Crvenkapica trese pa sam ju primila. Kao da me udarila struja! Stvorila sam se u šumi i vidjela vuka. Sakrila sam se iza drveta i čekala da ode k bakici. Bojala sam se, sve dok nisam shvatila da sam u bajci u kojoj sam oduvijek željela biti, pa sam se opustila i uživala. Vidjela sam Crvenkapicu, dobila njezin autogram i pojela bakin kolač. Baš sam se zabavljala! Kroz prozor bakine kućice sam vidjela kako ju vuk želi pojesti. Skočila sam mu na leđa i borila se s njim. Ugurala sam mu šnitu čokoladne torte u usta i tako spasila bakicu. Bajka mi je postala prenasilna pa sam se poželjela vratiti kući. Kada sam to poželjela, zaiskrilo mi je pred očima i stvorila sam se u prekrasnome dvorcu te vidjela Snjeguljicu. Bila je tako lijepa… Izgledala je baš onako kako sam ju zamišljala. U tom trenu, u sobu je uletjela njena maćeha. Pojurila je prema nama pa sam počela vrištati i plakati …
Izletjela sam iz knjige i rekla si: ,,Držim se samo svoje lektire!“
Tereza Kuntić