Nedavno su osmaši, polaznici novinarske skupine održali testiranje potencijalnih novih glavnih urednika i zamjenika urednika našeg Zmajčeka. Na Danu škole, sadašnja glavna urednica, Petra Klarić proglašena je učenicom generacije te je povodom toga održala vrlo emotivan i nadahnjujuć govor. Na kraju govora proglasila je rezultate naših izbora.
Za glavnu urednicu odabrana je Nikol Salopek, njezin zamjenik bit će Mateo Igrc, a novu funkciju – urednika za marketing dobiva Juraj Petir. Odmah nakon proglašenja buduća glavna urednica intervjuirala je našu Petru jer smo svi željeli da tisućiti tekst u našem Zmajčeku bude upravo intervju s našom Petrom koja je to itekako zaslužila.
Što sve obuhvaća posao glavnog urednika?
Posao glavnog urednika kao prvo obuhvaća održavanje reda u našem uredništvu. Naravno to radim uz našu voditeljicu, učiteljicu Dijanu Požgaj, i ona dosta radi, ali isto tako imam ulogu da vas nekako preusmjeravam, pokazujem vam kako nešto raditi i na koji način. Odabirem neke teme, primjerice za članke ili intervjue. Organizira se svašta, učiteljica me najviše ,,maltretira” (šalim se, naravno) jer sam ja najodgovornija za sve. Uglavnom moja uloga je neka vrsta organizacije i pomoći drugima, predstavljanje naše škole i slično.
Je li posao glavnog urednika ponekad stresan?
Za mene, iskreno, nije bio stresan. Ovo mi je bila najljepša godina kao glavnoj urednici, nakon što sam naslijedila Lukasa Šebeka koji je tu funkciju obnašao dvije godine zato što mi se pružila prilika predstaviti našu školu i reći ljudima više o njoj. To je organizacija, nije toliko stresno. Nikad nisi sam, uvijek su tu učiteljica i ostatak kolega, uvijek će ti netko pomoći. Po meni nije uopće tako stresno, jako je lijepo.
Koji je najteži dio posla glavnog urednika?
Najteži dio posla glavnog urednika možda je nekoga nagovoriti. Primjerice, imamo neku temu za članak pa treba nekoga potaknuti da se pokrene, a neki ne žele pisati ili kasne. Možda su teški i nastupi i govori, pogotovo kada se moraš osobno obraćati ili kad imaš unaprijed određen tekst. Ali ovako nije uopće toliko stresno. Ne želim vas plašiti.
S kojim problemima si se susretala tijekom ovog posla i kako si ih riješila?
Najiskrenije, nije bilo puno problema i sve se uvijek nekako riješi zajedno. Možda je najveći problem nedostatak vremena. Na primjer, mi smo nekad dosta kampanjci, volimo sve napraviti u zadnji tren pa onda bude teško i pitamo se kako ćemo sve stići. Ali uvijek nas radi pet ili šest pa se na kraju sve stigne napraviti.
Kako se osjećaš sada kada odlazite iz osnovne škole i mora te netko zamijeniti?
Osjećam se jako tužno zato što je ovo nešto što sam stvarno voljela i što sam htjela još od drugog razreda. Prošli novinari su me jako inspirirali. Ali opet mi je drago jer kad smo vidjeli izbore i kad sam vidjela tko se sve kandidirao, bila sam oduševljena koliko se mladih potencijala javilo. Vidim u svakome od vas nešto posebno, to vaše „ja“, i vjerujem da me svatko od vas može zamijeniti, definitivno. Možda ćete biti i bolji. Nadam se da će ovako nešto postojati i u srednjoj školi te da ću se moći nastaviti baviti ovime jer mi je stvarno pomoglo da pronađem sebe i da se bavim nečim ovakvim.
Što bi preporučila novom glavnom uredniku? Imaš li neke savjete?
Brzo će vam doći osmi razred, a još brže će proći. Imate još ovu godinu koju morate maksimalno iskoristiti. Nemojte ništa propuštati jer što je najgore što se može dogoditi? Doslovno ništa. Samo uživajte, pazite na sebe i nemojte se previše gurati. U redu je i odmoriti se, stati i reći: „Dobro, dosta mi je, ne mogu više.“ Dajte sve od sebe, idite doslovno gdje god vam se pruži prilika i na Erasmus i na Novigradsko proljeće. Pametno birajte i zabavljajte se. To je sve što imam za reći.
Koje ti je najdraže iskustvo tijekom ove četiri godine i koji ti je najdraži članak koji si napisala?
Ne mogu sada točno prstom uprijeti i reći: „Ovo mi je bio najdraži trenutak.“ Uglavnom, najdraži su mi trenuci kada smo svi zajedno. U najboljem sjećanju ostali su mi Erasmus, pogotovo Španjolska, i Novigradsko proljeće.
Na svakoj novinarskoj uvijek se nešto događa, nikad nam nije dosadno. Tu su i svi ti intervjui. Ne mogu sada točno odrediti nešto posebno.
Što se tiče članaka, moram izabrati „Za kuhanje mi skupa, ali Dubai može“ zato što mi je taj članak donio najviše uspjeha. Nagrađen je na državnom natjecanju Mato Lovrak, a s njime sam na međunarodnom natječaju Bogatstvo različitosti osvojila treće mjesto. Volim i intervju sa Šikom. To sam snimala i radila radijsku emisiju. Sjećam se i intervjua o korejskoj kulturi za koji sam pisala pitanja u kojem smo intervjuirali tebe dok si bila peti razred. To mi je bilo zanimljivo jer sam otkrila da još neke učenike u našoj školi zanima ta tema. Žao mi je što nisam mogla osobno raditi taj intervju.
I još nešto, jako si dobra u montiranju. Što očekuješ od nove glavne urednice u tom smislu?
Mislim da ćeš biti izvrsna, nema sumnje. Vidjela sam tvoj rad na mobilnosti učenika u sklopu Erasmusa i stvarno si me oduševila. Uvijek sam otvorena za suradnju i ako bude trebala pomoć, vrlo rado ću se javiti.
Što se tiče mog iskustva s radijom, već se tri godine bavim time. U šestom razredu prvi put sam se ozbiljnije susrela s montažom zvuka. Prije sam radila videe, a ovo mi je bio prvi put sa zvukom. Moram priznati da na prvu djeluje teško, ali kada ti netko pokaže kako se radi, postane puno jednostavnije.
Ako se želiš nastaviti baviti time, prijavi se na Novigradsko proljeće, kod Srđana Nogića na Radijsku radionicu. Stvarno će ti pomoći i objasniti mnoge stvari. Također je vrlo važno slušati kritike na LiDraNu i županijskim smotrama. Sjećam se da su mi kod prve radijske emisije koju sam montirala kritizirali prijelaze jer smo rezali snimku doslovno čim bi netko prestao govoriti ili disati.
Jednostavno slušaj što ti drugi govore, ali ako smatraš da će nešto izgledati ili zvučati bolje na određeni način, drži se i svog plana i vlastite procjene.
Nikol Salopek