U subotu, 10. listopada 2026. godine, održan je festival kajkavskog pjesništva na kojem su odrasli i najmlađi autori predstavili svoje pjesme napisane na kajkavskom narječju.
Iako je festival prvotno bio planiran pod krošnjom stare adamovečke murve, zbog lošeg vremena program je održan u Područnoj školi Adamovec. Stara murva, simbol festivala i živući svjedok povijesti, ove je godine i službena kandidatkinja za Hrvatsko stablo godine. Ova prava ljepotica već oko 250 godina čuva uspomene na brojne generacije i važan je dio identiteta Adamovca.
U kategoriji dječjeg stvaralaštva učenici su predstavili svoje pjesničke radove nastale uz stručno vodstvo mentorice Dijane Požgaj.
Čak 20 radova učenika naše škole koji su nastali u sklopu projekta Njegovanje kajkavskog jezika prošle školske godine objavljeni su u ovogodišnjem zborniku, a posebno su pohvaljene učenice:
Sara Domazet – nagrađena za dvije pjesme: Snap i Tik Tok i Six, Seven, peti razred je heaven
Nika Jukić – Test
Rebeka Vrsajko – Ražnjić ranom zorjom
U kategorijama za odrasle autore dodijeljene su brojne pohvale i nagrade.
Službeni dio festivalskog programa zatvorio je Jan Hermeščec dirljivom izvedbom bezvremenske popevke „Popevke sem slagal”, kojoj se pridružila i cijela dvorana, pjevajući uglas.
Ponos, trema i sreća zbog postignutog uspjeha
Za nas učenice koje smo čitale svoje pjesme ovo je bio poseban i uzbudljiv doživljaj. Iako smo imale tremu, bile smo sretne što imamo priliku predstaviti svoje stvaralaštvo pred publikom. Podržati su nas došli naši roditelji, ali i i naša razrednica, Laura Buntak.
Dodijeljene su nam diplome i nagrade, a naša je učiteljica hrvatskoga jezika nagrade i zbornike podijelila je idući tjedan i ostalim učenicima čije su pjesme objavljene.
Nakon završetka priredbe osjećale smo se ponosno, sretno i uspješno jer smo ostvarile nešto važno i stekle iskustvo koje ćemo dugo pamtiti. Bilo nam je drago što je naš trud prepoznat i što smo svojim pjesmama mogle pokazati koliko je kajkavska riječ lijepa i vrijedna čuvanja.
Druženje se nastavilo uz prigodnu zakusku. Posjetitelji su mogli uživati u voću, kolačima, sendvičima i piću, a ugodna atmosfera bila je lijep završetak večeri posvećene kajkavskoj riječi, pjesništvu i zajedništvu.
Ovaj festival još je jednom pokazao koliko je važno njegovati kajkavsko narječje, poticati dječju kreativnost i čuvati kulturnu baštinu našega kraja. A stara adamovečka murva, iako nas je ove godine zbog kiše morala pričekati, ostaje simbol festivala i podsjetnik na vrijednost tradicije koju zajedno prenosimo novim generacijama i drago nam je da smo u međuvremenu saznali da je zasluženo odnijela titulu Hrvatskog stabla godine.
Sara Domazet
U nastavku donosimo nagrađene pjesme:
SIX, SEVEN – PETI RAZRED JE HEAVEN
Six, seven – kaj se broji?
Vura pleše, niko ne stoji!
Pemo tancati na trnac van,
pes je DJ, a tiček fan.
Six, sven – cug fućka ton,
dejžđ curi po obloku – don!
Naj se srditi, navek smeh,
fletno živeti – to je greh? Neh!
Hiža skače kak trampolin,
v najže škripi – zing, zing, zin!
Puca kriči: „Najbolši tim!”
A ja velim: “Yes, that’s my dream!“
Včera kmica, denes sjaj,
protuletje dojde – raj.
Sara Domazet
SNAP I TIK TOK FEŠTA
Sedim v sobi, knjiga spi,
a mobitel me zove: „Di si ti?”
„Samo pet minut'”; – velim si ja,
al’; prejde vura, dve-tri mam.
Na Snapu pošlem smešne face,
z vušima kak male mace.
Frendica mi vrne srčeka tri;
„Kaj delaš”; – „Tancam, pogleč me tii!”
Na Tik Toku ide challenge novi,
skačem kak da me nekaj lovi.
Brat se dreči: „Dosta je već!”
A ja mu velim: „Čekaj, naj me vleč!”
Mama z kuhinje viče glasno;
„Sara zgasi to, već je kasno!
Zadaća te čeka, to valjda znaš!?“
„Bum, bum još samo ovaj bum vidla baš.”
Snimim ples i skoro padem,
sama sebi se nasmejem,
ludo vreme… Bez Tik Toka
nemrem pa nemrem.
Al kad gasnem ekran plavi,
mam mi se vrti v glavi.
Kak da još čujem onaj zvuk,
“like, share”; nigdar ni muk.
Sara Domazet
TEST
Dojdem ja v školu
i pogledim ka stolu…
Srčeko me strefi,
a kec me pogledi.
Moj pajdaš dobije peticu.
A ja keca…
V razredu sedim
i črez oblok gledim.
Da bi se petice redale
treba se vučiti.
Al’ glava moja
nigdar se ne bi štela tulike mučiti.
Al’ kak je tak je
jer bolše ne mreš.
Al’ cajta treba biti
da mi se petica v dnevnik hiti.
Nika Jukić
RAŽNJIĆ RANOM ZORJOM
Diši v hiži mojoj,
Štel bi k njemu mam.
Sonce budi kmicu,
spati nemrem,
Zbog mirisa tog.
Škemba nema
mira nigdar.
Taj ražnjić sad,
štel bi v škembu moju rad.
Kad sam ga spojel,
moja glava na vanjkuš se dela.
Puna škemba,
i glava je vesela.
Rebeka Vrsajko
I još neke od objavljenih…
BLAGOSLOV HIŽE
I tak od ranega jutra
kaj bu sveća stala do sutra.
Čekame ga na vrati
da nam kalendar more dati.
Baba zove susedu
da je pita de je velečasni
jer ga ne čujeme
a bome i ne vidime vu vulice.
Velečasni dojde i vidi
zdjel pune penez.
Prije četri let 200 kun
je bile za cijele lete dost.
A denes, 50 evra
i se osećaš ke
siromašen čovek.
Vu sake hiže imeju
jedna vrata tera drže
naljepnice najvjerovatneše
još od 20 veki.
Te vrata su prešla
tri rata od tega su
dva bila svjetska.
Kad velečasni blagoslovi
i penez zeme,
on prejde i još tak
ima dvije vure
blagoslovit sele.
Ivan Šebek
BIRTIJA
Birtija je otprta 24/7.
Celi teden
z pajdašima tu sedim
i rakiju kaj vodu pijem.
Na šanku sega ima,
konobar deli sima
travarice, gemišta, vina
pa čak i Pan piva.
Moreš i kavicu
esspreso spiti
i aK’ si pospan
da više neš biti.
Kad krenem v hižu
vani već kmica bdi.
Morem hitro prejti
da si malo odspim.
Pavao Novosel