U MŠ Kašina 4. prosinca 2017. godine knjižničarka Sara Surjan i prof. Dill organizirale su za sedme razrede projekciju filma Moji snovi, moja prava (SAD, Ujedinjeni Arapski Emirati, Jordan, 2016., 45 min., režija: Aaron Wagner) koji je prikazan u sklopu Festivala tolerancije, a s nama ga je ljubazno podijelio koordinator filmskog i voditelj obrazovnog programa Festivala, gdin. Luka Rinčić.
Nakon projekcije, na satima Hrvatskog jezika učenici su usmeno i pismeno iznijeli svoje dojmove te vam u nastavku donosimo neke od njih.
Što je o filmu rekla naša knjižničarka
„Moji snovi, moja prava“ – film o mladim ljudima, izbjeglicama iz Sirije tinejdžerske dobi, daje sliku tužne svakodnevice života u izbjegličkom kampu Za’atari u Jordanu. U 45 minuta filma gledatelji se upoznaju s devet različitih priča koje su ispričali sami tinejdžeri na način kako su to oni htjeli. Koristeći se svojim mobilnim telefonima, mladi stanovnici izbjegličkog kampa zabilježili su teške životne uvjete u kojima odrastaju, no kroz svaku su priču izrazili i veliku nadu u bolju budućnost, vjeru u postizanje cilja bez obzira na poteškoće, kao i vjeru u ostvarenje snova. Iako je prisutna snažna čežnja za domovinom i sjećanja na neke bolje dane, djeca i mladi iz ovih nekoliko priča pokazuju da bez obzira na situaciju, iz nje možemo nešto izvući i učiniti život boljim.
Sara Surjan, knjižničarka
Važno je nikada ne izgubiti snove
Na satu razrednika pogledali smo film o našim vršnjacima, sirijskim izbjeglicama koji su pobjegli iz svoje domovine zahvaćene ratom u nadi da će se jednog dana vratiti u svoje domove. Mene se film dojmio jer sam zamislio kako bih se ja ponašao da živim u takvim uvjetima. Mislim da bih se zatvorio u sebe i da bih se osjećao tužno i usamljeno. A djeca u filmu još uvijek gaje nadu, rade i bore se sa životom te žele nešto postići i ostvariti svoje snove. San jednog od dječaka čiji je život u filmu prikazan je pomoći svojoj majci na način da svojim radom skupi novac za njezinu operaciju. Djeca u izbjegličkom kampu su vrlo vrijedna i maštovita. Jedan od dječaka izrađuje zmajeve kako bi se mogao zabavljati u pustinji. Tinejdžer u kampu crta u rangu s vrhunskim umjetnicima, iako ne posjeduje bojice i jedino sredstvo za rad mu je olovka koju koristi u školi. Također smo vidjeli djecu i ljude koji u teškim pustinjskim uvjetima uzgajaju bilje jer je uz zelenilo život odmah ljepši. Dojmio me se i mladić koji nije ostvario karijeru profesionalnog nogometaša, ali svoje znanje i ljubav prema nogometu prenosi na dječake u kampu. On i njegovi igrači zajedno treniraju, gledaju utakmice, vesele se i pokušavaju ostati što pozitivniji. Naši vršnjaci u kampu u Jordanu imaju snove kao i mi, ali oni će morati puno više raditi kako bi ih ostvarili. Mislim da ovaj film poručuje da sve što želiš možeš ostvariti ako uložiš veliki napor i trud.
Vili Ptičar
U nastavku donosimo još neke od dojmova naših učenika
“Ovi kratki filmovi pokazali su mi da sreća postoji u malim stvarima”
Danijel Ščetar, 7. b
“Djeca iz kampa razlikuju se od nas po tome što su oni zahvalni na onome što dobiju.”
Marta Agata Pandek
“Djeca u svijetu ne znaju cijeniti ljude koji ih vole i ono što imaju. Za razliku od te djece, djeca u kampu Za’atari su jako zahvalna na svemu i još uvijek imaju svoje nade i svoje snove.”
Patricia Pandek
“Nadam se da će se svoj djeci iz filma ostvariti njihovi snovi”
Doroteja Bukovski
