Mnogo je jela koje volimo, ali ne znamo odakle potječu. Tako je većina klasičnih jela, koja se svakodnevno jedu u BiH i Hrvatskoj, podrijetlom iz Turske.
Turska je proširila svoja jela po cijelom svijetu, s naglaskom na Balkan. Teško je nabrojiti sve države koje je Turska “okupirala” svojim jelima. Ovdje ćemo spomenuti ona najznačajnija i najpoznatija.
Postoje razna jela u Hrvatskoj, koje je gušt jesti, a potječu upravo iz Turske. To su slana jela, poput pite sa špinatom, kao i pravih “kraljeva” među hranom – kebaba i bureka. U Turskoj postoji više vrsta bureka, a oni najrasprostranjeniji kao namirnicu sadrže feta sir, mljeveno meso, špinat te krumpir. Najčešće se poslužuju uz Ayran – hladni napitak od jogurta i vode s dodatkom soli.
Tako se, tradicionalno, tvrdilo da turska djevojka nije spremna za udaju – ukoliko nije savladala umjetnost pripreme bureka. Iako više nije tako, burek možemo nazvati simbolom turske kuhinje.
Tako se, tradicionalno, tvrdilo da turska djevojka nije spremna za udaju – ukoliko nije savladala umjetnost pripreme bureka. Iako više nije tako, burek možemo nazvati simbolom turske kuhinje.
Međutim, iz Turske potječu i slastice, kao što je baklava. U raznim dijelovima Turske za pripremu se koriste i orasi, bademi ili pak lješnjaci. Uz baklavu, postoji i rahat-lokum, u prijevodu prijatan zalogaj. Osim onoga od ruže, u Turskoj je poznat i rahat-lokum s orasima, bademima, čokoladom, kokosom i
šafranom – koji se poslužuje uz tursku kafu.
Kofte, u Hrvatskoj poznate kao ćufte, također dolaze iz Turske. U najjednostavnijem obliku, mljeveno meso (obično govedina ili janjetina) miješa se s raznim začinima i lukom i ručno oblikuje te zatim priprema na grillu, prži, kuha ili peče. Vjeruje se da samo u Turskoj postoji tristotinjak vrsta kofti.
Sataraš je jelo od sezonskog ljetnog povrća rajčica, patlidžana i paprike najčešće s dodatkom riže. Sama riječ sataraš vuče korijen od od turske riječi satara, što znači mesarska sjekira te je izvedena s mađarskim nastavkom –aš.
Turska sarma naziva se japrak, što znači list. Kao punjenje najčešće se koristi mljeveno ili sjeckano meso, ali i sir, riža te heljda. “Omot” može biti svježe ili kiselo zelje, raštika, kelj, vinova loza, blitva i slično.
Doista je mnogo jela koja su Hrvati preuzeli iz drugih država, no ova jela su “okupirala” Hrvatsku i postala dio hrvatske tradicije svakodnevice.
Helena Sajković, Nikolina Antić