Od straha od letenja do upravljanja helikopterom
Virtualno smo odletjeli u saveznu državu New York kako bismo intervjuirali gospođu Ivanu Stolnik-Lourie. Ivana je podrijetlom iz Donje Stubice, a trenutno živi u SAD-u, predsjednica je obiteljske zaklade The Sanguinity Foundation, član je savjetodavnog odbora u odjelu za Europu i Srednju Aziju za Human Rights Watch, a također je završila novinarstvo na Stony Brook University te ima magisterij iz međunarodnih veza (NYU). Sve je to impresivno, ali povod za intervju je Ivanin hobi koji nas je impresionirao još više od svega navedenog. Mi kao zmajčeki kvalificirani smo reći da je Ivana žena zmaj, u najpozitivnijem smislu te riječi! Naime, Ivana upravlja helikopterom.
Vrlo malo ljudi zna upravljati helikopterom, a još su rjeđe žene koje se upute u tu pustolovinu i zato je to još više vrijedno divljenja. Kako to da ste se odlučili naučiti upravljati helikopterom?
Iskreno govoreći, ja sam u prošlosti imala ogroman strah od letenja. I to ne običan strah, već paničan strah od letenja. Svaki puta kada sam išla na put, bila sam pod velikim stresom i svaki let mi je izgledao kao da je posljednji. Ali ja sam jedna od onih osoba koja ne voli živjeti u strahu ili biti ograničena. Uvijek sam željela putovati po svijetu, a jedini način kako sam to mogla iskusiti je da sam se suočila licem u lice sa strahom koji me znao paralizirati i da naravno naposljetku pobijedim taj strah. Tako je i bilo. Letjela sam kao putnik što sam više mogla, naučila sam sve zvukove i što znače, uživala sam u pogledima, i strah me potpuno napustio. To se odnosilo na avione. Helikopteri su mi bili još vise zastrašujući jer su manji, glasni, vole se drmati, nisko lete. I jesam li rekla da su JAKO GLASNI! Ali moj muž, Robert, voli biti putnik u helikopteru i on je očekivao da ćemo ga iznajmiti svakom prilikom i razgledati različita turistička mjesta na svijetu. U rujnu 2017., moj muž i ja bili smo na predivnom Islandu. Tamo su geografske razdaljine ogromne i da bi se sve vidjelo čovjek stvarno treba sjesti u helikopter i to na cjelodnevni izlet. Usprkos strahu ja sam na taj izlet pristala i dobro da jesam jer danas to pamtim kao jedno od najljepših i najvrjednijih iskustava u životu. Zaljubila sam se u helikoptere i u pogled i na našu Zemlju! Strah? Izgubio se. Srce brže kuca od adrenalina i smiješak na licu se ne skida. Nakon toga letjeli smo helikopterom često do New Yorka, preko nacionalnih parkova, na Bliskom Istoku, u Africi… U lipnju 2020. smo letjeli iznad nevjerojatno divnog Yellowstone nacionalnog parka i onda sam rekla: „Ja želim naučiti kako sama upravljati helikopterom!” Poslije toga upisala sam se u školu za pilota.
Kakav ste vozač i jesu li te dvije vještine uopće povezane?
Dobro pitanje. Ja obožavam voziti brze sportske automobile i dobar sam vozač. Uvijek sam bila iako sam kao djevojčica imala tešku prometnu nesreću u kojoj je vozač izgubio život. Ovo pišem zato što je opet važno napomenuti da se svi strahovi mogu nadvladati! Definitivno imam afinitet prema adrenalinskim sportovima i stalno volim isprobavati nove stvari. U tom smislu te naoko različite vještine jesu povezane. Na primjer, kad jurim na jet skiju ja se smijem na glas od srca koliko me to veseli. Tako je i a automobilima, sa skijanjem, planinarenjem, s helikopterima.
SIGURNOST I ZAŠTITA OD TERORIZMA NA PRVOME MJESTU
Možete li nam ukratko opisati kako izgleda proces dobivanja dozvole? Koliko traje, što sve trebate naučiti i sl.?
U Americi proces započinje intenzivnim skeniranjem i obradom podataka da se ustanovi da budući pilot nije neki terorist koji želi naučiti letjeti da bi mogao izvesti samoubilački napad. Te stroge mjere su se pojavile nakon 11. rujna – terorističkog napada. Kada dobijete odobrenje od američke vlade onda možete započeti s nastavom. Proces može trajati od 6 mjeseci do nekoliko godina i to uglavnom ovisi o tvojoj spremnosti i sigurnosti. Ja pokušavam letjeti dva puta tjedno (4h) sa svojim instruktorom Billom, a u međuvremenu učim opširnu teoriju za pismeni ispit. Kako bih postala pilot, moram znati pravila i regulacije koje vrijede za sve pilote, pravila koja vrijede samo za helikoptere, moram razumjeti fiziku letenja, sile koje djeluju na helikopter, auto rotaciju, moram znati sve dijelove helikoptera i čemu služe, sve zakone manevriranja, što treba izbjegavati, koje pogreške ne raditi, kako se spasiti u slučaju otkazivanja motora, kako pravilno lebdjeti iznad zemlje … U početku je to jako puno informacija i termina za koje nisam nikad čula, ali s vremenom i s puno više iskustva stvari sjedaju na svoje mjesto i postaju jasnije i logičnije.
Je li Vas strah kad upravljate helikopterom? Ako da, čega vas je strah i kako ste ga uspjeli savladati?
Kada letim, ne osjećam nikakav strah jer se moram potpuno koncentrirati na ono sto radim. Vježbe dubokog disanja koje prakticiram u jogi mi pomažu u svemu a tako i u letenju. Kada pravilno dišete ne možete paničariti. Po ljeti smo letjeli u našem malenom Robinson 22 modelu helikoptera s otvorenim vratima. Jednom sam osjetila nelagodu zbog otvorenih vrata i zatražila sam instruktora, mirno i staloženo, da se vratimo u školu jer sam se osjećala nelagodno. Prvo sam se sramila jer sam osjetila strah, a onda sam shvatila da je strah normalan i zdrav. Bitno je da čovjek zna i razumije svoje granice. Da zna da nije svaki dan isti i ako se ne osjeća dobro bolje da ne nastavi. Doći će drugi dan i biti će novih prilika.
Kako biste reagirali da nešto pođe po zlu? Koja je procedura?
Da nešto pode po zlu… Ima jako puno stvari koje mogu poći po zlu. U helikopteru je najbitnije da se reagira brzo i naravno ispravno. Na primjer, u slučaju otkazivanja motora imate jednu sekundu da napravite pravu stvar. Zato je jako bitno da ste potpuno usredotočeni i mirni tijekom leta. Treba pratiti situaciju vani, ali i situaciju unutra, je li koja lampica upaljena, je li zvuk čudan, kakvo je vrijeme… Obraćate li pažnju na druge avione i helikoptere koje lete taj dan u vašem vidokrugu? Ako uporno radite svoj check list prije leta, tijekom leta, poslije leta, smanjujete vjerojatnost za bilo kakve tragične nesreće.
NEOPISIV OSJEĆAJ
Možete li opisati kakav je to osjećaj upravljati helikopterom?
Teško je opisati taj osjećaj kad upravljate helikopterom ,a dan je prekrasan i pogled još bolji. Nešto posebno i neopisivo! Što više letim, to imam više samopouzdanja u sebe i bolje se osjećam u zraku. U početku je sve malo zbunjujuće i imate osjećaj da nikad nećete naučiti sve što trebate znati da biste bili dobar pilot. Sve što sam naučila o helikopterima i o letenju sam naučila na engleskom jeziku pa mi je neke stvari malo teže prevesti.
Kako reagiraju ljudi kad saznaju za ovaj Vaš hobi?
Ljudi su definitivno impresionirani mojim hobijem. Ženama oko mene je teško shvatiti da neka mlada žena to želi raditi. Zašto se izlagati opasnosti? Nije li to malo previše “techinical” za tebe? Nije li te strah? Muškarci su drugačiji. Njima je to super cool i žele znati više. Ja imam dosta prijatelja koji su licencirani piloti za male avione i oni žele znati sve. Većina ljudi ide u tom smjeru (da postanu piloti malih aviona), a u Americi je veliki manjak u Americi pilota helikoptera. Stvarno ne znam zašto, jer to je meni puno zabavnije! U helikopteru nikad nije dosadno jer konstantno moraš manevrirati! Ne koristimo nikakav autopilot.
Opišite nam najljepši prizor koji ste vidjeli dok ste letjeli! O kojem gradu/kraju se radi?
Najljepši prizor ikad je bio Island, New York navečer, i Yellowstone nacionalni park. Moja škola se odvija samo na Long Islandu i tu letim svaki tjedan, ali ovisno o vjetru hoćemo li ići sjeverno, zapadno, istočno ili južno. Vrijeme se uvijek prati i analizira. Ponekad nas toranj pošalje da slijedimo određene koordinate kako bismo izbjegli sudar s drugim letjelicama.
Koje dijelove Amerike biste voljeli vidjeti iz perspektive pilota u Americi, a koje u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj bih voljela vidjeti cijelu našu obalu i sve otoke iz perspektive pilota. Voljela bih letjeti iznad svog predivnog zelenog Hrvatskog zagorja gdje sam odrasla. Amerika je ogromna… Nisam još tako daleko razmišljala jer još imam dovoljno rada pred sobom da položim sve ispite i da napokon počnem samostalno letjeti. Kad to savladam, krećem u potragu lokacija. Ja obožavam planine i zelenilo i more. Jako volim letjeti iznad mostova i cesta. Moj instruktor mi često daje zadatak da to činim jer tako mogu slijediti pravilan ravnomjerni let u određenom pravcu.
„KAD JE ČOVJEK SRETAN, NIJE BITNO GDJE SE NALAZI“
Kad smo već kod Amerike i Hrvatske možete li ukratko reći koje su prednosti života u Americi, a koje prednosti nudi Hrvatska?
Ja sam sebe pronašla ovdje u Americi jer sam tu završila magisterij i pronašla svog čovjeka. Imam puno prijatelja, moj život je dinamičan, imam 3 psa i lijepu kuću, blizu sam grada koji nikad ne spava, i često mogu putovati u Hrvatsku da vidim svoju obitelj i prijatelje. Ja sam tu sretna. A ja vjerujem u sreću.. Kad je čovjek sretan, stvarno nije bitno lokacijski gdje se nalazi. Ja volim vidjeti mlade da idu u školu pa onda na fakultet, daju sve od sebe, i onda pronađu posao u struci koji će ih ispunjavati i platiti dovoljno da mogu živjeti ugodno i štedjeti i planirati. Hrvatska nije uvijek dobra za mlade u tom smislu. Hrvatska je divna zemlja sa mnogim problemima. Amerika je ogromna i divna i ne tako divna sa svojim problemima.
Što je sljedeće? Hoćete li naučiti upravljati avionom ili imate neke druge ciljeve?
Što je slijedeće? Želim usavršiti svoje letenje helikoptera i postati pilot ove godine. Veselim se završetku pandemije pa da možemo planirati putovanja i druženja s prijateljima i obitelji jer to je tako jako važno za nas ljude koji smo društvena bića. Moj muž je veliki ronilac. On ide u duboke spilje –nešto što je meni nezamislivo. Ali zbog njega sam završila osnovni tečaj za ronioca i moj cilj je da malo više ronim s Robertom i da se osjećam sigurnije pod vodom.
SNAŽNA ŽENA NADAHNUTA SNAŽNIM ŽENAMA
Koje žene su Vam inspiracija i nadahnuće?
Meni su žene uvijek bile inspiracija, i one koju su žive i one koje vise nisu, od moje mame i tete, do Michelle Obama i Hillary Clinton, Kamale Harris, Ruth Ginsberg, Amelia Earhart, Malale Yousafzai. Ako pažljivo gledate i slušate možete pronaći nešto inspirirajuće u svakome čovjeku. Obožavam čitati istinite priče o nekim posebnim ženama koje su nadahnuće i inspiracija svima nama. Od njih ja učim i pokušavam upiti sve što se upiti da. Moja privatna zaklada se bavi unaprjeđenjem prava žena i za ravnopravnost spolova jer cijeli svijet treba više žena na važnim i utjecajnim pozicijama.
Kakav je položaj žena u Americi u odnosu na Hrvatsku?
Ako gledamo na ravnopravnost spolova u Hrvatskoj, najveći gapovi su u pristupu novcu i kapitalu zbog praznina u obrazovanju, zdravstvu i uslugama skrbi. Žene imaju malu vjerojatnost da će postati poduzetnice s obzirom na socioekonomska ograničenja. Muškarci u Hrvatskoj zarađuju puno više od žena. Veće su šanse za žene u Americi da će postati poduzetnice i tu žene imaju stvarno mogućnost postati neovisne i imućne same svojim radom i znanjem. Tu se fakultetska diploma jako cijeni i šanse su male da te nitko neće zaposliti nakon što si završio fakultet. Ali kao i u Hrvatskoj, u Americi ima prednosti i nedostataka. Žene se bore da bi dobile pozicije u vladi i velikim tvrtkama. Nije im lako! Sve je uvijek borba kad si žena – čak i da dobiješ plaću istu kao i tvoj ravnopravni muški kolega. Žene naravno žele biti i majke i trebaju puno vremena izvan posla da bi mogle obavljati taj najvažniji posao. Diskriminirane su na toj osnovi, ali Amerika je postrožila te mjere tako da je to gotovo nedopustivo i kažnjava se. Svjedočim velikim pomacima tu za prava žena, a u Hrvatskoj ne živim već 10 godina tako da ne znam. Možda vi meni možete reći? Ja sam presretna da muškarci više ne mogu pipkati žene dok obavljaju svoj posao zbog izrazito moćnog Me Too Movementa koji se osjetio u cijelom svijetu. Ženama je dosta bilo da se na njih gleda kao da su objekti i da im se prijeti i da ih se zlostavlja.
„RADITE NA SVOJIM STRAHOVIMA”
Imate li poruku za kraj?
Želim vam svima sretnu i uspješnu školsku godinu. Znam da nije lako, pogotovo kad je sve online, ali i to će proći i mi ćemo svi biti jači i pametniji! Ako sam išta naučila u životu, onda je to da treba raditi na svojim strahovima i ne dopustiti da nas paraliziraju niti obuzmu. Treba dati sve od sebe u školi jer tvoju diplomu i uspjeh nitko ti nikad neće moći oduzeti. Nemojte se bojati riskirati, malo i pametno. Radite stalno nešto čega se bojite i što vam je nepoznato i teško! Budite dobri i strpljivi jedni s drugima.
Ivan Đuran
pitanja osmislili: Malena Hrustić, Gabi Pavlović, Mihaela Pavlović, Magdalena Mamić, Tamara Atanasovska, Dorotea Sudar, David Ljubić, Lana Đurković, Eva Žunec