Svi smo čuli za anoreksiju i bulimiju, ali sve više su u našem društvu prisutni poremećaji hranjenja ortoreksija i bigoreksija. Kakvi su to poremećaji saznali smo od mr. sc. Jelene Balabanić Mavrović, predsjednice Centra za poremećaje hranjenja BEA.
Možete li nam ukratko reći koja je uloga centra BEA i po čemu je centar dobio naziv?
Centar BEA je neprofitna organizacija koja se bavi pružanjem psiho-socijalne pomoći oboljelima od poremećaja hranjenja i članovima njihovih obitelji. Ime Centra za poremećaje hranjenja BEA nastalo je kao skraćenica različitih dijagnoza poremećaja hranjenja: BULIMIJA, EDNOS ( nespecifični poremećaj hranjenja) i ANOREKSIJA.
Koji su najčešći poremećaji hranjenja i koje su dobne skupine korisnika vaših programa podrške?
Najčešći poremećaji hranjenja su nespecifični poremećaji hranjenja i poremećaj prejedanja. Naši korisnici dolaze iz mlađih dobnih skupina (od 9 godina do 18 godina) te punoljetne osobe (sve do umirovljenika). Možemo reći da su najčešći korisnici Centra BEA tinejdžeri (14 do 18 god) te osobe u ranim dvadesetim godinama.
Kakva je uloga obitelji u izlječenju osobe s poremećajem hranjenja i kako to utječe i na njih?
Obitelj je izuzetno važna u oporavku oboljele osobe. Potičemo roditelje da se educiraju i saznaju što više o poremećajima hranjenja, te o načinima komunikacije s osobom koja ima poteškoće u odnosu sa tijelom i hranom. Roditelji se često osjećaju nemoćni da pomognu svome djetetu koji pati, te i sami trebaju pomoć i podršku.
Koliko mediji i društvene mreže utječu na ,,sliku u ogledalu“ koju vide mladi?
Istraživanja su pokazala kako gledanje slika „savršenih tijela“ drugih ljudi na društvenim mrežama štetno utječu na samopouzdanje mladih. Čak i kad osobe znaju da su slike filtrirane i izmijenjene, i da su zapravo lažne, njihov štetni utjecaj je jednak. U ranjivim godinama odrastanja, mladi su pretjerano kritični prema svome izgledu, fokusiraju se na male ili umišljene nesavršenosti, te se neprestano uspoređuju i žele pripadati skupini vršnjaka.
Mislite li da se u medijima dovoljno govori o poremećajima hranjenja?
Poremećaji hranjenja su često skriveni, a u medijima se ponekad prikazuju kao proizvod taštine, razmaženosti i želja za ljepotom. To je daleko od istine, budući da su osobe koje pate od poremećaja hranjenja vrlo ranjive, niskog samopouzdanja i imaju iskrivljen doživljaj vlastitog tijela. Trebalo bi se više govoriti i pisati o poremećajima hranjenja, stoga je i vaš interes važan.
Sigurno je pohvalno kada mladi odluče ići u teretanu, ali postoji li i tu neka granica kada to postane pretjerano?
Mišićna dismorfija ili bolest teretane poznata je i kao „obrnuta anoreksija“ stoga što osobe koje pate od nje svoje tijelo vide preslabo i malo, ma koliko zapravo bili mišićavi. Podjednako kao i što djevojci ili mladiću koji pate od anoreksije tijelo nije nikada dovoljno mršavo, tako i mladiću (ili rjeđe djevojci) koja pati od bigoreksije tijelo nikada nije dovoljno mišićavo.
Dobro je paziti na svoje zdravlje i prakticirati sport, no opsesivno bavljenje sportom pri čemu osoba osjeća unutarnju prisilu i „mora“ vježbati pod svaku cijenu ukazuje da smo prešli granicu zdrave brige o sebi.
Mnogi mladi koji odlaze u teretanu ili treniraju neki sport uzimaju dodatke prehrani kao što su proteini i kreatin, važu svaki zalogaj i računaju kalorije. Je li to opasno i zašto?
Zloupotreba anaboličkih steroida i drugih zabranjenih supstanci može imati ozbiljne posljedice po zdravlje. Isto kao što opsesivno kontrolirano hranjenje može biti dio poremećaja hranjenja u nastajanju. Blaga pažnja i izabiranje zdravijih namirnica je naravno preporučljivo, no pri tome trebamo osluškivati potrebe svoga tijela. Ukoliko podijelimo hranu na zabranjenu i dozvoljenu, riskiramo da povremeno krenemo u prejedanja i to baš- zabranjenom hranom.
Do čega može dovesti zloupotreba steroida i sličnih susptanci?
Zloupotreba anaboličkih steroida može dovesti do bolesti jetre, problema sa kardiovaskularnim sustavom (uvećano srce, povišeni kolesterol), slabljenju tetiva i sklonosti povredama, kao i do promjena raspoloženja, što uključuje provale bijesa i nasilničkog ponašanja.
Što je bigoreksija, odnosno obrnuta anoreksija i kako je ona povezana s odlaskom u teretanu? Koji su simptomi i kako pomoći osobama s takvim poremećajem?
Vođeni željom da izgledaju što mišićavije, mladići mogu postati „ovisni o teretani“, pretjeranom treniranju i unošenju strogo propisanih reduciranih namirnica ( podjela namirnica na dozvoljene i strogo zabranjene). Koliko god povećavali mišićnu masu, mladićima s bigoreksijom njihovo tijelo izgleda nedovoljno razvijeno i slabo. Često se uspoređuju s drugima, gledaju svoj odraz u ogledalu, te zapostavljaju sve druge interese osim opsesivnog vježbanja i hranjenja specifičnim namirnicama.
Znakovi upozorenja za mišićnu dismorfiju/ bigoreksiju su:
-
Iskrivljena slika o sebi i svom tijelu;
-
Izbjegavanje i propuštanje društvenih događaja, odlaska u školu ili na posao te otkazivanje aktivnosti, s ciljem da se tjelesno vježba;
-
Trajno nezadovoljstvo vlastitom mišićnom masom;
-
Vježbanje unatoč ozljedi;
-
Pribjegavanje ekstremnim režimima vježbanja;
-
Održavanje veoma stroge dijete, s visokim udjelom proteina i malim udjelom masti;
-
Korištenje pretjeranog broja dodataka prehrani;
-
Zlouporaba anaboličkih steroida, nepotrebne plastične operacije, te pokušaji suicida;
-
Anksioznost/stres ako se iz bilo kojeg razloga ne može vježbati;
-
Smanjeni interes za seks, ili strahovi vezani za seks; Mogući konflikt oko rodnog identiteta ili seksualne orijentacije
I ortoreksija je povezana s odlaskom u teretanu. Možete li nam reći malo više o tome? Jesu li osobe s tim poremećajem više usredotočene na kvalitetu ili količinu hrane? Kako pomoći osobama s ovim poremećajem?
Osoba oboljela od ortoreksije nervoze hrani se vrlo rigidno, nefleksibilno, budući da je usmjerena na slijeđenje krutih pravila u kojem se namirnice strogo dijele na „zdrave“ i „nezdrave“. Iz tog razloga osoba koja pati od ortoreksije izbacuje različite skupine namirnica (primjerice ugljikohidrate, masti, slatkiše), a uz to i strogo kontrolira podrijetlo namirnica koje unosi pa čak način pripreme hrane i vremenski raspored obroka. U svakodnevici osobe to se manifestira dugim vremenom provedenim u pripremi i organizaciji obroka, čak i mnogo prije samog kuhanja (primjerice, tjedan dana unaprijed planiraju koje namirnice će kupiti, koje obroke pripremiti, u kojim omjerima i slično). Vrlo je često pripremanje hrane unaprijed te nošenje vlastite hrane na različite prilike (posao, škola, fakultet, druženje).
Do kojih psihičkih i fizičkih smetnji i problema dolazi kod osoba s poremećajem bigoreksije i ortoreksije? Jesu li ti poremećaji slični ili na neki način povezani?
Osobe s poremećajima hranjenja, uključivo ortoreksiju i bigoreksiju, često se izoliraju od okoline, mijenjaju svoje navike na način da postaju „rob“ svoga odnosa prema hrani i vježbanju. Za njih ništa nije važnije od praćenja krutog rasporeda vježbanja i hranjenja, a dani se dijele na dobre i loše, ovisno o tome je li osoba uspjela provesti planirani trening i pojesti dozvoljenu vrstu i količinu namirnica. Kako je takav život vrlo robotski, kod osobe se stvara osjećaj nezadovoljstva i manje vrijednosti, što se „rješava“ još strožim režimom vježbanja i hranjenja. I tako osoba upada u začarani krug autodestruktivnih navika iz kojeg je teško izići. Pri tome se polako gube prijateljstva i smanjuje interes za bilo što drugo izvan staze kuhinja-teretana, a procjena vlastite vrijednosti i uspješnosti reducira se na opseg mišića, udio masnog tkiva i količinu unesenih proteina.
Pretražujući neobične poremećaje hranjenja naišli smo i na pojam drunkoreksija. Što je to i je li to čest poremećaj u našem društvu?
Drunkoreksija je trend da izbjegavanje unosa hrane kako bi osoba mogla piti alkohol, pri čemu često dolazi do povraćanja budući da je iznimno nezdravo i neugodno piti alkohol na prazan želudac. U strahu od kalorija u alkoholnim pićima, neki ljudi se radije odriču hrane. Drunkoreksija nije službena dijagnoza već trend koji je prisutan među mladima.
Obično smo fokusirani na osnaživanje mladih djevojaka u pozitivnom razmišljanju o vlastitom tijelu. Što biste poručili njima, ali i mladićima koji se previše opterećuju svojim izgledom?
Prirodnost i samopouzdanje najprivlačnije su osobine kod svih ljudi. Kada prihvatimo svoje nesavršenosti, bit ćemo zadovoljniji sobom. Briga o svome tijelu i hrani treba biti umjerena, uz osluškivanje potreba vlastitog tijela.
Lucija Đurković i Lea Trajčevski