Blagdansko vrijeme je odavno započelo pa tako i vrijeme za posjete adventu. Mi učenici sedmih i osmih razreda naše škole koji pohađamo nastavnu Njemačkog jezika 12. prosinca zaputili smo se na advent u glavni grad Austrije, Beč. Polazak je bio vrlo rano ujutro pa smo u samom Beču bili već oko pola 11 ujutro. Grad je naravno bio pun ljudi, a pogotovo učenika i ljudi s našeg područja. Izlet smo prvo započeli ispred dvorca Schönbrunn ispred kojeg se nalazio jedan dio adventa s tipičnim božićnim delicijama. Na ulasku u dvorac dobili smo nešto što je naličilo na mobitele s tipkama, ali je to ustvari bio naš audio vodič. Kroz dvorac smo išli sami, a audiovodič je funkcionirao na način kada bismo pritisnuli određeni broj, on bi nam krenuo pričati nešto o sobi u kojoj se nalazimo ili o stvarima koje su tamo izložene. Iza dvorca nalazilo se ogromno dvorište u koje nažalost neki od nas nismo stigli otići jer nam je pažnju odvratila suvenirnica u kojoj je sve bilo ružičasto s cvjetićima, zlatnim spiralama i svime što naliči na pribor korišten u dvorcima. Prodavalo se posuđe i razni sapuni i parfemi mirisa lavande, ruže… Kada smo završili s obilaskom dvorca, imali smo slobodno vrijeme za isprobati hranu na adventu i prošetati.
Nama su za oko zapeli famozni churrosi i XXL krafne. Okusi i nisu toliko ispunili naša očekivanja s obzirom na novac koji je bio potrošen na njih. Ali svakako ovo je prilika koja se ne pruža svaki dan. Vratili smo se u autobus i uputili prema dijelu grada gdje smo mogli vidjeti jednu zgradu poprilično neobične i drukčije arhitekture, a to je Hundertwasserhaus. Tamo smo također imali nešto malo slobodnog vremena, a onda smo krenuli u šetnju prema ostatku grada. Vidjeli smo stvarno svašta – od Hofburga do gradske vijećnice. No prije nego što smo došli do zvijezde ovog izleta, imali smo slobodno vrijeme u takozvanoj ‘skupoj ulici’ ili ti Mariahilfer straße. Taj naziv je dobila zato što ste tamo mogli pronaći sve dizajnerske dućane i robne marke. Naravno bilo je i povoljnijih dućana i Starbucksa za kojim je većina poletjela. Ali to je opravdano s obzirom na to da ga u Hrvatskoj nemamo. Neki od nas hodali su po dućanima, drugi su jeli, a neki su se čak i nalazili s kumovima. Nakon kratkog ali slatkog slobodnog vremena krenuli smo do gradske vijećnice gdje se nalazio možemo reći ‘glavni dio’ adventa u samom centru nalazio se veliki vrtuljak nalik na one koje vidimo u filmovima i serijama. Naravno da smo ga isprobali i stvarno smo se zabavili. Svi smo ludi za photobootovima i na svu sreću na adventu se nalazio jedan zbog kojeg smo se svi kući vratili s malom sitnicom koja će nas podsjećat na taj čaroban zimski dan. U jednom trenutku sva svijetla su se ugasila osim jednog iznad kutijice koja je svijetlila crveno i iz nje je svirala glazba. Kada se otvorila u njoj se nalazilo veliko crveno srce koje je jednom niti putovalo kroz advent. To je bila prava zvijezda adventa. Isprobali smo raznu hranu i pića i sve nas je ostavilo oduševljenima. Vrlo brzo je i to završilo pa smo krenuli prema autobusu. Kakav bi to bio izlet da ne odemo u McDonald’s? Nikakav! Zato smo uspjeli nagovoriti vozače da nam stanu u ,,Mek” koji je za neke bio vrhunac tog dana. U autobusu je atmosfera bila zanimljiva i strašna. Izmjenjivali smo razne priče, puštali muziku i spavali. Izlet se jako dobro završio, nije bilo neugodnih iskustva kako su nas upozoravali, a ni krađe novaca. Doma smo se vratili prestrašeni, ispunjeni i tužni jer je nekima od nas ovo bio zadnji izlet u Austriju u sklopu nastave Njemačkog jezika. Zato smo se potrudili da se što više zabavimo i stvorimo sve više lijepih sjećanja.
Petra Klarić