Učenik 7. a razreda naše škole, Mislav Petener golman je u GNK Dinamo. Često sudjeluje na raznim zanimljivim turnirima pa je tako nedavno bio na turniru u dalekom Kataru. Popričali smo s njim o njegovoj nogometnoj karijeri i već spomenutom turniru u bliskoistočnoj zemlji.
Kako si se osjećao kad si prvi put obukao dres Dinama?
Osjećao sam se uzbuđeno i ponosno i jedva sam čekao da moja prva utakmica počne.
Na kojoj poziciji igraš?
Igram na poziciji golmana, gotovo od samoga početka bavljenja nogometom.
Koja ti je utakmica ili obrana do sada bila najdraža?
Najdraža obrana mi je bila obranjen penal za pobjedu protiv Red Bull Leipziga.
Kako izgleda jedan tvoj trening u Dinamu?
Pola sata prije treninga idemo sa kondicijskim trenerom u teretanu, nakon toga dok igrači rade neke svoje vježbe mi golmani treniramo sa vratarskim trenerom i onda se priključujemo ekipi i do kraja treniramo s njima. Treninge imamo 4 puta tjedno i vikendima imamo utakmice.
Imaš li nogometnog uzora i zašto baš njega?
Moj nogometni uzor je Livaković zato jer kada sam počeo pratiti Dinamo on je branio i slikao sam se sa njime i imam njegov dres koji je nosio protiv Hajduka.
Što ti je najvažnije u momčadi – pobjeda, druženje ili napredak?
Sve mi je važno, ali je najbitniji napredak i iskreno pobjeda.
Kako usklađuješ školu i nogometne obaveze?
Između škole i nogometa nemam puno vremena za druženje s prijateljima i ostale stvari kao moji prijatelji iz razreda.
Koji su tvoji snovi i ciljevi u nogometu?
Moj san je postati profesionalan nogometaš i braniti za Hrvatsku reprezentaciju.
Nedavno si sudjelovao na turniru u Kataru. Kada ste krenuli na put u Katar i kako je izgledao polazak?
25. listopada 2025., oko 15 sati, poletjeli smo za Katar i oprostili se s Hrvatskom i Zagrebom.
Kojom aviokompanijom ste putovali i kakav je bio let?
Letjeli smo Qatar Airwaysom. Let je trajao oko pet sati, avion je bio jako dobar i svatko je imao svoj mali ekran s filmovima i Netflixom.
Kakva je bila hrana tijekom leta?
Imali smo dva obroka. Prvi su bile ćufte s pire krumpirom, salatom i desertom, a drugi špagete, također sa salatom i desertom.
Što vas je najviše iznenadilo po dolasku u Katar?
Najviše nas je iznenadila zračna luka jer u njoj imaju pravu šumu s vjevericama, potocima i zelenilom.
Kakvi su bili prvi dojmovi kad ste izašli iz zračne luke?
Dočekala nas je velika sparina i vrućina. Bilo je 35 stupnjeva, a mi smo iz Hrvatske došli u zimskim jaknama.
Gdje ste bili smješteni i kakav je bio hotel?
Bili smo smješteni u hotelu Hilton s pet zvjezdica. Dočekani smo kao kraljevi, s osvježavajućim pićima, a osoblje nam je odnijelo kofere u sobe.
Kakav je bio pogled iz tvoje sobe?
Bio sam smješten na 22. katu i imao sam nevjerojatan pogled na cijeli grad.
Kakva je bila hrana u hotelu?
Svi obroci su bili na švedskom stolu. Mogli smo birati između domaće i europske hrane. Većina nas je jela europsku, iako smo probali i njihovu domaću.
Kako ste provodili slobodno vrijeme?
Nakon doručka smo išli na kupanje jer je more bilo odmah uz hotel. Igrali smo se na pijesku, iako more nije tako lijepo kao naše i jako je slano.
Kakav je bio grad i okolina hotela?
Sve zgrade su bile visoke, moderne i jako uredne. Grad je bio vrlo čist i nije bilo puno ljudi na cestama.
Gdje ste najčešće ručali?
Često smo ručali izvan hotela u odličnim restoranima. Svaki obrok je imao čak sedam slijedova.
Je li vam trebalo vremena da se prilagodite njihovim običajima?
Da, prvih par dana smo se privikavali na njihova pravila i običaje koji su dosta drugačiji od naših.
Kada ste igrali utakmice i zašto baš tada?
Utakmice smo igrali svaku večer u 20:30 kako bismo izbjegli velike vrućine.
Kakvi su bili tereni i uvjeti za igru?
Uvjeti su bili nevjerojatni. Stadion je bio vrhunski, a oko njega je bilo čak 14 pomoćnih terena s pravom travom.
Kako su završile utakmice na turniru?
Prvu utakmicu smo izgubili od Girone 2:0, iako smo igrali bolje. Drugu smo pobijedili Nicu 5:2, a u zadnjoj utakmici protiv Ajaxa igrali smo 2:2, što nažalost nije bilo dovoljno za prolaz.
Kako ste se osjećali nakon ispadanja?
Bili smo tužni, ali ponosni jer smo pokazali da se možemo nositi s najvećim svjetskim klubovima.
Kada ste se vratili kući i kakvi su bili osjećaji?
Vratili smo se 31. listopada. Bili smo jako sretni što smo opet vidjeli roditelje i vratili se kući.
Kako bi opisao cijelo iskustvo u Kataru?
Bilo je to nezaboravno iskustvo koje ćemo pamtiti cijeli život.
David Ivatek