Možda su neki od vas već čuli za ovo, a pretpostavljam da većina nije. Vi koji niste, vjerujem da ćete biti veoma iznenađeni ovom viješću.
Europska unija je donijela odluku o zabrani malih vrećica ulja, octa, kečapa, majoneze, šećera i soli u restoranima i kafićima. Te vrećice jesu praktične i higijenske, ali EU je stava da zbog tih mini pakiranja nastaje dosta otpada od papira i/ili plastike. EU je odlučila ukinuti sve takve jednokratne pakete umaka i začina počinjući od kolovoza ove godine. Ti propisi dio su Uredbe o ambalaži i ambalažnom otpadu (PPWR)-jedna od najambicioznijih reformi Europske Unije u tom području. Ona propisuje zahtjeve za životni ciklus ambalaže kojem je cilj da smanji količinu otpada i ograniči nepotrebno pakiranje.
Glavni cilj uredbe je smanjiti količinu ambalažnog otpada po stanovniku za 15% do 2040.
Definirali su tri glavna smjera djelovanja:
smanjenje nepotrebne ambalaža,
povećanje udjela reciklirane ambalaže do 2030. i
povećanje minimalnog udjela recikliranog materijala u plastičnoj ambalaži-koje bi najmanje 35% trebalo biti reciklirano.
Ta zabrana ne odnosi samo na umake i začine, nego i na male bočice šampona i gelova za tuširanje u hotelima. Zamjena bi bio fiksni dozator koji se može ponovno upotrijebiti i napuniti.
Naravno, postoje i iznimke: zdravstvene ustanove(bolnice i starački domovi) i hrana za van i narudžbe za dostavu.
Ali kava u kafiću bez vrećice šećera??? To nas je potaknulo da saznamo što ljudi oko nas misle o ovoj šokantnoj vijesti.
I was this years old when I found out… Seriously?
Napravili smo anketu među našim učiteljima u kojoj smo ih pitali koje je njihovo mišljenje o zabrani malih šećera i dobili smo raznolike i zanimljive odgovore
Najava mogućeg ukidanja malih pakiranja šećera u kafićima izazvala je različite reakcije među ispitanicima. Dok su neki tu vijest dočekali s razumijevanjem i podrškom, drugi su bili zbunjeni, iznenađeni ili im je bilo potpuno svejedno. Vijest je posebno rastužila strastvene skupljače vrećica šećera…
Dio ispitanika podržava ukidanje malih pakiranja šećera ako je cilj smanjiti prekomjernu konzumaciju šećera i potaknuti zdravije navike. Smatraju da besplatan šećer često potiče ljude da ga koriste više nego što im je potrebno te da bi njegovo ograničavanje moglo imati pozitivan učinak.
Osim zdravstvenih razloga, ističu se i ekološki argumenti. Prema mišljenju nekih ispitanika, proizvodnja malih pakiranja stvara previše otpada i nepotrebne ambalaže, pa bi njihovo ukidanje moglo barem malo doprinijeti očuvanju okoliša. Naglašavaju da se možda radi o maloj promjeni, ali da i male promjene mogu spriječiti veće probleme u budućnosti.
S druge strane, velik broj ispitanika ne vidi smisao u ukidanju paketića šećera. Smatraju ih praktičnima, jednostavnima za korištenje i higijenskijima od zajedničkih posudica ili dozatora koje svi dodiruju. Mnogima su paketići idealna mjerica šećera na koju su navikli, dok im dozatori često ne odgovaraju jer se znaju začepiti ili dati previše šećera. Neki su izrazili i nepovjerenje prema posudicama sa šećerom i žličicama, pitajući se tko ih koristi i koliko su zapravo čiste.
Jedan odgovor posebno se istaknuo kao reakcija iznenađenja:
„I was this years old when I found out… Seriously?“, čime je ispitanik dao do znanja da uopće nije znao da se razmišlja o ukidanju paketića šećera. Ovakvi komentari pokazuju da je vijest mnoge zatekla i potaknula na razmišljanje o nečemu što su do sada uzimali zdravo za gotovo.
Neki ispitanici postavljaju pitanje čime bi se paketići šećera zamijenili. Spominju se papirnate, reciklabilne vrećice, kockice šećera s hvataljkom ili neka druga higijenski prihvatljiva alternativa. Ipak, mnogi smatraju da bi ljudi i dalje uzimali šećer u većim količinama, bez obzira na način posluživanja, pa sumnjaju da bi se njegovom potrošnjom zaista upravljalo.
Dio sudionika ankete navodi da im je svejedno hoće li se paketići šećera ukinuti jer ne piju kavu sa šećerom ili rijetko posjećuju kafiće. Neki čak ističu da se Europska unija i institucije trebaju baviti važnijim problemima, poput ratova, zagađenja okoliša i siromaštva, a ne malim pakiranjima šećera. Ipak, drugi naglašavaju da mnogi ljudi vole piti kavu sa šećerom te da bi ukidanje ove usluge moglo negativno utjecati na iskustvo gostiju u kafićima.
Zaključno, može se reći da su stavovi o ukidanju malih pakiranja šećera vrlo podijeljeni. Dok jedni u toj mjeri vide priliku za zdraviji i ekološki odgovorniji način života, drugi smatraju da su paketići šećera praktično, higijensko i naviknuto rješenje koje ne bi trebalo ukidati bez dobre alternative.
Lucija Perić