Donosimo vam prvi ciklus pjesama naše POETESANE
MOJ RAZRED
Moj razred je lud!
Moj razred nikad ne mijenja ćud.
Pazi kad ulaziš u učionu našu –
Naši dečki po zraku stolcima mašu!
Kad profesorica uđe u razred, samo usta otvori –
Klupe su na podu i razbijeni su prozori.
Tuča, razbijanje i psovke normalna su stvar.
Pitam se hoće li netko konačno doći i popraviti taj kvar?!
RANO JUTRO
Sunčane zrake oblake vesele,
Nježno bude uspavane anđele.
Sunce izranja iza planine,
Penje se iznad svih strmina;
Klanja mu se i kralj, i knez, i ban:
U rano jutro počinje dan.
PJEV PTICE
Ujutro me budi pjev ptice,
Na prozor mi doleti sa žice.
Najljepšu melodiju mi pjeva,
Pogled ima ljepši no najljepša djeva.
Nježnim cvrkutom mi se ptica obratila,
Toplim pogledom ga milo popratila.
Raširi krila i pođe u svijet.
U srcu ću je pamtiti ko najljepši cvijet.
SUNCE
Sjaji, sjaji, neće prestati sjati,
Ko kad se roj krijesnica sjati.
Vesele je žute boje,
Zato ga se živa lica ne boje.
Dobro je znati: njegov se sjaj ne da isprati,
Osim kad ga sumrak u noć isprati.
OBLAK
Kad je sretan, sunčane zrake halje mu kroje,
Svježe i miroljubive je bijele boje.
Kad je nervozan, siv je od glave do pete
I naziru se maglovite oluje siluete.
Ali kad je ljut, crne je boje,
I tada ga se svi boje.
Gromove ispucava na sve strane,
Ruši se drveće i padaju grane.
Ali da ga ljeti na nebu nema,
Ne bi nam pomogla ni sunčana krema.
Zato ga se treba čuvati, i treba mu se veseliti,
I nadati se da će nebo mnoštvo sretnih oblaka naseliti.
SIROMAHOVA PRIČA
Kroz zamagljeni ju gledam prozor,
Jer mene ne zanima nikakav pogled na snježni obzor.
Mene zanimaju samo njene nježne ruke,
Jer znam da moja ljubav nije dio slučajnosti puke.
U večeri hladnoj pred prozorom njezinim
Bos, smrznut stojim pred veseljem svojim jedinim.
U mojoj drhtavosti pogledi nam se susreli u trenutku pustom,
Ali sreća se ispreplela s tugom i boli, hladnom i žustrom.
Vrata se otvore i svjetlost me obasja cijelog,
Nježnog pogleda i ruku, digne me sa snijega bijelog.
JESENSKA ŠUMA
Ujesen cijela stara šuma zablista:
Od malene gljive do šarenog lista.
Ujesen cijela je šuma šarena:
Od velikih krošnji do lista malena.
Sve je veselo, sve je šareno, sve je šaljivo –
Jesen po šumi slika zaista marljivo!
Šarena je čak i mala šikarica.
Istina je – jesen je najbolja slikarica!
BLENTO
U mom životu ima blento jedan,
Nijedan pametnjaković nije ga vrijedan!
Ne postoji čovjek takav:
Smiješan, blentav i dlakav.
On je jedinstven – i samo moj!
Za mene bi čak krenuo u boj.
To običan pas je, neki kažu,
Ali običan pas to nije, oni lažu!
On me voli, volim ja njega.
Uvijek je tu kad mom srcu najviše treba.
Učiniš li nešto njemu – učinio si meni.
Ako me čuješ: Volim te, Benny!
SREĆA
Ne treba ti djetelina s četiri lista
Da bi tvoja sreća bila iskrena i čista.
Sreća nije ono što dobivaš,
Već ono što daješ.
Sreća ne postoji, naravno,
Mi je sami s drugima stvaramo!
MOJA MAMA
Moja je mama
Kao najljepša dama,
Nježna kao mimoza,
Čarobna kao iz Oza.
Kao dijete je maštovita,
Kao mažuran ljekovita,
Poput mrava marljiva
I nimalo svadljiva.
Poput mora je tajanstvena,
Kao kraljica veličanstvena,
Šaputava je kao vjetar,
Njenu ljubav ne može izmjeriti nijedan metar!