Karađos ili karađoz (tur. karagöz; crnooki) glavni je lik turskog kazališta sjena, ali i sam naziv za tu vrstu kazališta u islamskome svijetu. Plosnate siluete grotesknih oblika pomiču se iza osvijetljenoga platna, a igru prati govor onoga koji upravlja samim lutkama. Lutke su izrađene od devine ili volovske kože. Glavni je lik lakrdijaš, praćen likovima poput sultana, ribara, derviša – razbojnika i mnogim drugima. Govoreni se tekst najčešće improvizira.
Karagöz je „poprimio oblik“ tek u 18. stoljeću, iako je oduvijek bio omiljeni oblik zabave u Turaka. Pokreti modela iza platna, mimikrija i igre riječima i naglascima izvodi samo jedna osoba.
Drugi je sporedni lik Hacivat, dobro obrazovan čovjek koji živi u skladu s prevladavajućim sustavom korupcije, za razliku od Karagöza, koji predstavlja moralnu ličnost i glas razuma u narodu.
Zavjesa na kojoj se izvode Karagözove igre naziva se “ayna” (ogledalo). Zavjese su dimenzija 110 x 80 cm, a ispod njih nalaze se zvono, tambura, bambus i svijeće ili električna žarulja za osvjetljavanje zavjese. Modeli koji se koriste u predstavi su duljine 32-40 cm i obično su izrađeni od kože deve ili vodenog bizona.
Karagöz je u davnoj prošlosti privukao zanimanje palače i zadržao ga. U obredima obrezivanja, koje je organizirala palača, Karagözove su predstave bile glavna atrakcija.
Iako se nekoć izvodio isključivo u Istanbulu, danas ga se može pogledati i u turističkim hotelima. Također, zbog zanimanja publike ista se pojavljuje čak i na televiziji. Rad na Karagözu, koji nastoji preživjeti u teškim uvjetima, koordiniran je Ministarstvom kulture i Turskim nacionalnim centrom Međunarodnog saveza lutkarskog i sjenovitog kazališta (UNIMA).
Nikolina Antić