Mala akademija financija educira učenike na polju financijske pismenosti

Učenici osmih razreda naše škole nedavno su sudjelovali u natječaju Večernjeg lista u sklopu Male akademije financija. U prvom krugu natječaja tim od minimalno dvadeset učenika trebao je poslati esej na temu financijske pismenosti. Esej za naš tim napisala je naša glavna urednica Nikolina Antić.

Osamdeset radova iz isto toliko osnovnih škola diljem Hrvatske pristiglo je na natječaj u sklopu edukativnog projekta Male akademije financija: “Učim i štedim – znam da vrijedim” koji organizira Večernji list u suradnji s Udrugom društva za upravljanje mirovinskim fondovima, Ekonomskim fakultetom i Ministarstvom znanosti i obrazovanja kako bi u središte obrazovnog sustava podržali važnost financijskog opismenjivanja učenika.

Iako nismo izabrani među deset timova iz naše kategorije koji su prošli u drugi krug, jučer su organizatori kontaktirali našu voditeljicu i pozvali ju na daljnju suradnju te ju zamolili da naši učenici sudjeluju u ispunjavanju upitnika kako bi mogli  provesti istraživanje o njihovom interesu i važnosti financijske pismenosti te ih prikladno nagradili edukacijom. Veselimo se sudjelovanju i edukaciji za koju vjerujemo da će nam biti izuzetno korisna.

U nastavku vam donosimo Ninin esej

POSJEDOVANJE – PRIVREMENA SREĆA

ZAŠTO BISTE SE MOGLI ODLUČITI NA ŠTEDNJU

Štednja je iznos džeparca ili dohotka koji nije potrošen već spremljen za određenu svrhu. Štedjeti znači odgađati trenutnu potrošnju, što je sve rjeđa praksa današnje mladeži. Više je razloga zbog kojih biste se mogli odlučiti za ovakav pothvat: ostvarenje nekog određenog cilja, spremnost za neočekivane troškove ili planiranje kakvih budućih ciljeva. Međutim, štedni novac, kao i štediša, nerijetko su pred iskušenjem, pogotovo u današnje doba. Iza svakog ugla iskaču reklame, pa čak i na najnepoželjnijim mjestima.

JE LI IZVEDIVO U OBZIR UZETI MOGUĆNOSTI?

Tržište je posebno orijentirano na privlačenje djece i mladih. Ona su uvijek (pretjerano) znatiželjna. Bacaju se na sve što je novo, čemu je razlog činjenica da djecu posebno interesiraju nove mogućnosti i ponude, nove boje i oblici. Djeca i mladi netrpeljivi su prema roditeljima, teže novim trendovima i svemu „što se nosi”, i za to se uvijek mora izdvojiti (mnogo) novca. Jedan je to od dokaza kako u toj dobi čovjek još nije razvio kritičko mišljenje – što tržištu savršeno odgovara.
S druge pak strane, roditelji su po tom pitanju očajni i osjećaju potrebu za instant zadovoljenjem djeteta i njegovih potreba kupnjom (poklona) – jer to iziskuje manje angažmana nego promišljeno organiziranje zajedničkog vremena. Vjerojatno je lakše nositi se s djetetom koje vriskom u trgovini iznuđuje željenu igračku – koja mu kasnije odvraća pozornost od roditeljeve odsutnosti – nego s onim koje uviđa problem.

ŽELJA ZA ISTICANJEM

„Emocije i novac međusobno su snažno povezani. Emocije u velikoj mjeri utječu na to kako trošimo i kako doživljavamo novac.
Emocionalno trošenje okarakterizirano je kao trošenje na nešto što nam ne treba, obično kad smo pod stresom, kada nam je dosadno ili se želimo oraspoložiti.”
U novije vrijeme za isto bismo mogli reći da se najviše ogleda u (ne)prirodnoj želji za isticanjem, za samim posjedovanjem. Na emocije više ne možemo računati, jer emocije su vezane za razmišljanje, a to nismo sposobni ovako „procjenjivački otupjeli” od digitalnih medija. Kupovina putem interneta još je jedan minus za tehnologiju. Ima ona, naime, i svojih prednosti, to nije sporno, ali u određenom nas aspektu ograničava – osim što današnjoj mladeži ubija svaku želju za učenjem i igrom (onom izvan virtualnih prostora), tako i odrasle čini neaktivnima, pa i po cijenu narušavanja zdravlja, jer prezentira „nepotrebnima“ i onih nekoliko koraka koje bismo učinili do obližnje banke/trgovine. Sve se rješava jednim klikom: kako kupnja obuće najskuplje robne marke, tako i „zaraza“ virusima ili hakiranje bankovnih računa, i to vjerojatno u najboljem slučaju.
Ipak, prednost koja bi se (možda) mogla izdvojiti jest ta da se PIN-ovi i dalje moraju pamtiti, ako već ne i put do trgovine.

ZA ŠTEDNJU JE POTREBAN – ČVRST STAV

„Za dobro i uspješno upravljanje novcem, potreban je jasan i konkretan financijski plan da bismo znali što želimo napraviti i ostvarili to na najbolji mogući način.”
S druge strane, za dobru i uspješnu štednju potrebni su samo malo prostora i čvrst stav. Dobra volja savršen je suputnik, a razloga za štednju uvijek ima – iako, ne smijete biti odviše ambiciozni. Važno je i unaprijed razmišljati: imate li koristi od proizvoda za koji štedite, kolika je njegova kvaliteta i trajanje.
Za ovakav pothvat potrebno je naoružati se strpljenjem i odlučnošću. Ne smijete, dakle, ustuknuti pred proizvodom koji odobrava vaš idol; najbolji igrač svijeta ili pak najdraža glumica.

ETIČAN I ZDRAV STAV PREMA NOVCU – NEOSTVARIV SAN?

„Mnogi ljudi smatraju da novac može riješiti sve njihove probleme i kako bi ga stekli spremni su upustiti se u različite nečasne – ponekad i kriminalne radnje.
Kako biste dugoročno imali etičan i zdrav stav prema novcu, trebate prvo izgraditi osjećaj za svoju čast i ljudsko dostojanstvo.”
Ljudsko dostojanstvo. Tako laskav i nedostižan pojam. Teško je voljeti novac u „zdravoj” količini, jer on sve više određuje naše živote. Međutim, ne znači da je onaj tko ima novca sretan. To nas opet vraća stereotipima kao što su: „nije sve u novcu” i „ono što je zaista važno ne može se kupiti”. Moglo bi se o tome raspredati bez kraja i konca, ali kad je i ovakvu „pojednostavljenu” verziju nečijeg životnog iskustva nemoguće shvatiti, niti uistinu živjeti neće biti lako.
Naposljetku, čini se kako su heroji krivotvoreni. Svijet je samo velika obmana. Internet koji povezuje svijet, novac kojim možeš posjedovati što poželiš. Baš kao droga, osigurava nam samo privremenu sreću, a prije ili kasnije sve se obije o glavu (drugima, ako već ne dotičnome). Internet, pa i svi ostali digitalni mediji, čine čovjeka depresivnim i glupim. Novac ga čini otupjelim i nesretnim. Opojna ga sredstva uništavaju, i to na način da mu oduzimaju pravo na (normalan) život, koji mu je dan na dar. Čini se da je sve servirano na pladnju i da je sve što trebamo jednostavno – postojati. Ali to nije točno. Potreban je razlog za postojanje, a to nisu digitalni mediji, slava – niti novac.
„Spamanje“ komentarima, stvaranjem maskiranih uvida, zavaravanjem sebe i drugih o našim „savršenim” životima. Ali mi smo glasovali za to. Ne namještenim izborima, već našim stvarima, imovinom, novcem. Sve je to zato što želimo biti pod sedativima. Jer je bolno ne pretvarati se. Jer je bolje hiniti sreću, nego dozvoliti drugima da znaju kako si nečim nezadovoljan ili da u čemu oskudijevaš. Lakše je zabiti glavu u pijesak, nego shvatiti kako tržišta zarađuju na račun djece i mladih. Potrebno je to pojmiti prije nego s polica nestanu i posljednje zalihe nade i prilika. Osim ako već niste duhovno preminuli. Tada vam ni sav novac ovoga svijeta neće pomoći, ma koliko štedjeli.
Trebate voljeti novac u količini da ne upravlja vašim postojanjem i odlukama. Nema zamjene, a oporavak je dug i težak. Jer duh je nešto što se, osim vragu, ne može prodati.

FINANCIJSKU EDUKACIJU U ŠKOLE!

Potrebno je omogućiti djeci edukaciju tako da se već u ranoj dobi uče odgovornijem odnosu prema novcu. Kada ona i sama počnu zarađivati (radom, primjerice u trgovini u vrijeme blagdana i vikendom), počinje se (koliko-toliko) razvijati svijest o radu, o tome kako nije jednostavno zarađivati za sve što bismo si željeli priuštiti, sebi i djeci koja nemaju poštovanja i/ili razumijevanja. Taj bi se problem mogao srezati u korijenu – uvođenjem financijske edukacije u škole.

Nikolina Antić

 

Komentari