Počela sam istraživati o životu u Africi jer je to ovogodišnja tema u našem školskom listu, ali i časna sestra nam je na Danu kruha pričala o životu u Africi. Poželjela sam saznati više o tome kako žive pa sam proučila različite projekte zahvaljujući kojima su neke stvari sada bolje.
Afrika je drugi svjetski kontinent po veličini i broju stanovnika. Afrička kuhinja oslanja se na lokalne namirnice poput voća, žitarica, povrća, mliječnih i mesnih proizvoda te ribu iz dubina oceana koji okružuju afrički kontinent. Bez obzira na to, dosta stanovništva nema pitke vode, a i teško dolaze do hrane. Guglajući sam saznala je u sklopu UNICEF-ove akcije profesorica Gordana Vilović, profesorica Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu koja već godinama poučava svoje studente etici u novinarstvu i srodnim temama početkom travnja 2012. posjetila Etiopiju. Tim odlaskom je ona predstavila hrvatske donatore koji svoj novac ulažu da bi djeci u tim krajevima bilo bolje. I udruga Zdenac koju smo danas imali priliku upoznati čini isto, a o tome ćete više saznati u intervjuu sa sestrom Lončar koji vam uskoro donosimo.
Borba za život
Djeca koja tamo prežive više od šest godina, izbjegli su smrt koja je snašla oko dvadeset posto sve djece koja su s njima odrasli. Većina njih nema ništa za jesti. Ne znaju što su slatkiši. Nikada ih nisu probali. Nikada nisu imali loptu ili lutku. Ne idu u školu. Čak ako je i škola besplatna, nemaju taj jedan dolar koji im je potreban za olovku i bilježnicu. Za to bi im bile potrebne i cipele koje često nemaju pa hodaju bosi. Djeca u Africi jako teško žive i bore se za život.
Nakon što sam sve ovo pročitala, shvatila sam da treba pomagati djeci u Africi, ali i ljudima oko nas koji nemaju što jesti ili im je potrebna neka druga pomoć. Kada drugima pomažemo i mi postajemo sretni i ispunjeni.
- naslovna fotografija preuzeta je sa stranice UNICEF-a
Magdalena Mamić, 5.b