Toga dana kad smo na satima Hrvatskoga jezika predstavljali projekte Hrana diljem svijeta bilo je poprilično uzbudljivo. Elena i ja smo 27. 10. 2019. godine prezentirale projekt o Japanu, onome iz kulinarske perspektive. Pripremale smo se više od dva tjedna, a po komentarima učenika i učiteljice, isplatilo se. Prvoga dana kada smo se našle i započele tajanstveni projekt, znale smo, a i ostali, da će to biti nešto za pamćenje. Toga dana, krenule smo planirati. Za prvi slajd smo potrošile sat i pol. Ako itko misli da je bilo lagano, nije. Svađale smo se stalno, većinom oko toga što ćemo napisati, a što ne. Gluposti. Kada smo se dogovorile što ćemo s naslovnom stranicom, nastavile smo. Našle smo toliko zanimljivu, krasnu, finu i odvratnu hranu, da je bilo teško za povjerovati da to postoji. I tako, taj je dio bio jednostavan. Raspisale smo se kao na novinarskoj. Riječi su samo letjele. Za taj dan smo bile gotove. U početku nismo ništa planirale, ali poslije su ideje padale kao lude. Prvo smo zapisivale hranu koju ćemo izgovarati na japanskom. I predstavile smo se na japanskom. Svakoga dana smo kasno navečer pričale putem video poziva kako bismo dovršile projekt. Svakoga dana je svakoj pala po jedna ideja, i tako se nakon par dana sve skupilo i prezentacija je napokon bila gotova. Možete je vidjeti u nastavku
Hvala mojoj mami
Našle smo se i isplanirale kako ćemo odglumiti naš projekt. Dok je još prezentacija bila pri kraju, stalno bi nam padale nove ideje i teško je bilo dovršiti ju. Kada smo ju nakon puno vremena, i mnogo svađa dovršile, razgovarala sam sa svojom mamom. Ona je uvijek prepuna ideja, i znam da se njoj mogu obratiti za pomoć. Htjela sam da nešto ispečemo. Ona je svašta tražila, a nakon dugo vremena, pronašla je jedan odličan kolač koji smo na kraju i ispekle. Bilo je problema s time, jer smo ga po prvi puta radile, a jako je krhak, stoga nije bilo jednostavno, ali moja mama, prava kuharica, je taj kolač napravila savršeno i žrtvovala je noć na taj kolač i zato joj i preko Zmajčeka zahvaljujem.
Došao je i dan nastupa
Toga dana, Elena je došla kod mene. Bilo je krajnje vrijeme da sve isprobamo kao ljudi. Našle smo robu (većinu od njezinog tate) i ponešto iz moga ormara. Izgledale smo ludo. Ona je bila mršavi kuhar, a ja debeli kuhar. Ujutro je bila takva panika jer sam ja tijekom ta dva tjedna izrade plakata, na laptopu u Wordu pisala što ćemo sve govoriti. Tu sam noć sve isprintala i cijelu sam noć rezala kartone kako bi sve bilo spremno. Kolač je bio spreman, roba je bila spremna, tekst je bio spreman i prezentacija je bila spremna, ali jedni tko nije bio spreman smo bile mi. Ne možemo niti opisati kakav je osjećaj bio toga dana u školi. Iskreno, nije baš bilo lako izaći u ludim kostimima pred razred i izvesti sve što smo uvježbale. Taj odmor, odmor prije izvedbe projekta, Elena i ja smo odustale od svega. Vidjele smo kako su tuđi projekti odlični, i bilo nas je strah da ćemo sve zabrljati. Skupile smo hrabrosti, i hrabrile jedna drugu. Dogovorile smo se s profesoricom i otišle smo se presvući. Presvukle smo se i stupile u razred. Prva reakcija je naravno bila ta da su svi prasnuli u smijeh. Svi su se iznenadili kad su čuli da Japanci piju piće od piva i mlijeka te da Pepsi samo za njihovo tržište proizvodi Pepsi od slane lubenice.
Elena je čak i donijela japanske štapiće i učila ostale kako se pravilno drže. Krenule smo s prezentacijom. Svi su nas slušali, pa smo se i mi opustile, a čak smo i pričale iz glave, na papire smo skoro pa i zaboravile. Na kraju je došao taj čas da razredu donesemo kolač. Svi su bili veseli, a najveselije smo bile Elena i ja. Bile smo jako ponosne i ja sam jako sretna što smo prijateljice. Ovaj projekt bi bio ništa bez moje prijateljice Elene, profesorice Dijane koja nas je podržala u svemu i najbolje mame na svijetu.
Recept za japansku tortu možete pročitati u nastavku.
JAPANSKA TORTA OD SIRA
Sastojci
250 g kremastog sira
50 g maslaca
140 g šećera
100 ml mlijeka
60 g brašna
20 g gustina
6 jaja
sok ½ limuna
prstohvat soliPostupak
Maslac i sir ostavite na sobnoj temperaturi da malo omekšaju.
Razdvojite žumanjke od bjelanjaka.
Bjelanjke tucite mikserom dok se ne zapjene pa im dodajte šećer i prstohvat soli te nastavite miješati dok se ne formira čvrst snijeg.
U posudu stavite sir i maslac pa ih kremasto izmiksajte na najmanjoj brzini.
Dodajte limunov sok i jedan po jedan žumanjak stalno miješajući.
Umiješajte mlijeko, promiješajte brašno i gustin pa i njih umiješajte u smjesu od sira.
Kuhačom ili lopaticom nježno umiješajte bjelanjke u sir.
Kalup za tortu s odvojivim rubom (promjera 22 cm) obložite pek papirom (i dno i rubove) s unutrašnje strane, a s vanjske strane ga obložite aluminijskom folijom i to u bar tri sloja.
U tako pripremljen kalup isipajte smjesu za tortu.
Pećnicu zagrijte 150 stupnjeva.
Zagrijte 1,5 l vode do vrenja.
Kalup stavite u veliki lim od pećnice, pa sve zajedno u pećnicu, potom u lim natočite kipuću vodu do polovine kalupa.
Pecite 60 minuta i ni slučajno ne otvarajte pećnicu prije.
Pečenu tortu odmah izvadite iz pećnice, pažljivo odmotajte foliju, odvojite stanicu kalupa i maknite pek papir.
Tortu po želji ukrasite šećerom u prahu i poslužite uz rastopljeni pekmez od šljiva.
Magdalena Denić