POTENCIJALNE NEUGODNOSTI
U nedjelju, 22. prosinca smo imali posljednju probu dramske prije nastupa. Dogovor je bio takav da se u 17 sati nađemo ispred škole, koja je, dakako, bila zaključana, a i kiša je nemilosrdno šibala.
Volga i ja smo stigle prve. Neko smo se vrijeme »skrivale« na drugom kraju škole zbog veseljaka koji su pred samim ulazom bacali petarde, kad smo zaprimile profesoričinu kratku poruku – koju je prethodno trebalo dešifrirati jer ju je napisala u brzini – da uđemo kroz dvoranu.
Nagazile smo, Volga nešto opreznije, hodajući na prstima ne bi li izbjegla lokve u svojim bijelim tenisicama za koje se ni sama ne zna zašto odlučila. Da ne govorim o tome kako je kišobran stiskala u ruci, štiteći ga od krupnih kristalnih kapi; i svoje lice pod kapuljačom s krznom, suzdržavajući se da ne opsuje.
Kako smo do stražnjeg ulaza došle, još smo se ogorčenijim poskocima i vratile jer je gospođa, naime, tvrdila da tu nema nikak’e dramske i da bismo se mi trebale sve to s profesoricom dogovoriti. Izostavit ću otresitost s dozom navirućih dosjetki koje su se rasule po povratku – nismo, dakle, rekle ništa.
Naposljetku smo, okupivši se u nešto većem broju, neopazice uletjeli u školu, zaobišavši gospođu i potencijalne neugodnosti.
OTEGNUĆE
Na priredbu sam pozvala dvoje bivših profesora koji su s oduševljenjem prihvatili poziv. Stigli su desetak minuta prije samog nastupa, a Volga i ja smo od uzbuđenja potpuno smetnule s uma tko nam dolazi.
Dvije minute prije naše dramske igre, saznali smo kako je netko zauzeo naša bezecirana mjesta u prvome redu. Ni sama ne znam na koji je način problem riješen, ali na kraju je sve ispalo kako je bilo i planirano.
Treću smo scenu – prema uputama profesorice – malčice otegnuli, ali publika se zabavljala. Jednako koliko i mi.
TKO JEDE, PROFESORICA PLAĆA…
Profesorica Renata, profesor Pavlic i Volgin tata su nas (nakon darivanja na dramskoj) odlučili povesti na kolače. Volga je odmah pristala, a ja sam odlučila obaviti nekoliko poziva. Kako to poslovno zvuči..!
Sjedim i pišem, i dalje ne vjerujući koliko je to mudro izvela… Profesorica je, dočim smo zauzeli mjesta u slastičarnici, ispričala svoje kratko odsustvo (toalet). »Ekipa« se u međuvremenu zapričala, tako da nije mogla niti posumnjati da je profesorica zapravo imala druge planove. Unaprijed je platila…
Završavam članak i prisjećam se njezinih riječi s prošlogodišnjeg Novigradskog. Kad počneš zarađivati, ti počasti mene.
I onda svoga odgovora.
Dogovoreno.
Nikolina Antić