Učenici područne škole u Prekvršju i djeca Dječjeg vrtića Sesvete, PO Prekvršje imali su priliku 28. veljače 2020. pogledati jednu vrlo posebnu predstavu. Zajedničko gledanje kazališne predstave je još jedan primjer uspješne dugogodišnje suradnje vrtića i škole. Radi se o predstavi Ispeci pa reci, a posebna je upravo zbog kazališta koje ga izvodi. Naime, radi se o kazalištu Novi život, a ono je najstarije kazalište slijepih i slabovidnih na svijetu. Učenici i vrtićanci bili su oduševljeni ovom zanimljivom izvedbom.
Zamolili smo gospodina Vojina Perića, jednoga od glumaca i članova kazališta Novi život da nam odgovori na nekoliko pitanja koja smo za ovu prigodu pripremili.
Kako, kada i na čiju inicijativu je nastao Kazalište slijepih i slabovidnih?
Kazalište slijepih i slabovidnih nastalo je daleke 1948. godine, tako da nitko od nas ne može osobnim iskustvom govoriti o tome.
U svakom slučaju, dogodila se dramska sekcija, a u okviru urbaniziranja slobodnog vremena slijepih osoba. Ono što je bitno, od samih početaka sa slijepim glumcima radili su profesionalni redatelji kostimografi i scenografi. Ozbiljno se pristupilo radu, tako da nije čudo da je iz toga nastalo kazalište, odnosno da je zbog tog kazališta 1956.godine izgrađena dvorana u okviru Doma slijepih (današnja Vidra).
Što Vam je najveća motivacija?
Naša glavna motivacija jest umjetnost, odnosno traženje nekog našeg zajedničkog umjetničkog izričaja. Nakon toga je došlo ono drugo, razbijanje predrasuda prema slijepim osobama, a onda i sve što dolazi u art aktivizam u vezi sa položajem osoba sa invaliditetom u društvu.
Odradili ste već preko 3550 predstava i oko 110 premijera. Koja predstava vam je omiljena i zašto?
Sve predstave imaju neko svoje mjesto u umjetničkom habitusu glumca. Kad čovjek počne pripremati neku novu ulogu, onda krene od početka i ta mu je uloga tada najbitnija. Meni osobno najdraža uloga jest uloga kralja Edipa, jer je kolosalna, jer pripada samom vrhu literature i jer je zahtjevna i traži od glumca poseban angažman.
Je li vam teško glumiti i koja vam je bila najzahtjevnija predstava?
Glumiti nije teško, jer je to ljubav i izazov, jer je to opredjeljenje, jer je to dio tebe. Najzahtjevnija predstava bila mi je Kralj Gordogan,
jer je to nadrealistička drama i jer je uloga Gordogana vrlo zahtjevna i traži od glumca posebnu inspiraciju i „gas do kraja“.
Vaša predstava Ispeci, pa reci je dobila nagradu Zlatne Žar ptice. Kako ste se osjećali nakon što su vam uručili nagradu?
Svaka nagrada je pobjeda, odnosno pokazatelj da se isplatilo igrati tu predstavu. Ova predstava je fizički vrlo zahtjevna i traži od svih glumaca puni angažman. Nagrada je posebno draga, jer potvrđuje mogućnosti slijepih osoba da se ravnopravno bave glumom kao i ljudi koji vide.
Koliko članova vaše kazalište sad broji i kojeg su uzrasta glumci?
Naše kazalište broji 10 glumaca, od kojih su tri osobe u zrelijim godinama, dok je drugih sedam u ranim tridesetima.
Koliko dugo se Vi bavite glumom?
Ja se osobno glumom bavim 40 godina i ove godine ću to obilježiti predstavom Slijep kao ljubav. Ta predstava govorit će o mojem životu ali i općenito o životu i problemima slijepih osoba.
Na koju predstavu publika najbolje reagira?
Ako govorimo o dječjim predstavama, to su sve naše dječje predstave, jer su sve vesele i poučne. Što se tiče predstava za odrasle, mislim da najbolje reagiraju na Jučer sam se sjetio plave, te na neke komedije.
Elena Tašev