Učiteljica Renata Budak Lovrić zadala je svojim učenicima zanimljiv zadatak putem nastave na daljnu u sklopu Sata razrednika. O čemu se točno radi, pročitajte u nastavku. Donosimo vam zadatak koji je učiteljica Renata uputila svojim učenicima,
Vremenska kapsula
Ekipa, imam ideju!
Jeste li čuli za vremenske kapsule? Ideja nije nova ni jako originalna, ali nekako odgovara trenutku u kojemu smo zapeli. A i treba nam svima malo razbibrige, vjere i nade u ovim ozbiljnim vremenima. Ukratko, ljudi imaju potrebu svjedočiti o vremenima u kojima su živjeli nadajući se da će jednoga dana netko, tko zna kad u budućnosti, naići na njihova svjedočanstva i ostati zatečen novim spoznajama o davnim vremenima. Mi nećemo biti toliko nadobudni, pohranit ćemo svoja razmišljanja, želje i ciljeve na godinu dana negdje gdje ih nitko neće dirati – i zatim, nadam se, u nekome veselijemu i bezbrižnijemu trenutku iduće godine otvoriti da vidimo koliko se toga i na koji način promijenilo u našim životima. Ako se pitate u čemu pohraniti svoje rukom ispisane misli u ovim digitalnim vremenima, birajte: u nekoj limenoj kutiji, staklenci ili nekome sličnom predmetu za pohranu stvari koji može izdržati vlagu, prašinu, hrđu, glodavce – ukratko zub vremena. Kamo pohraniti? Ili zakopajte u svome vrtu ili pohranite na mjestu kamo vaši ukućani rijetko zalaze, kao što je tavan, podrum, vrh najvišega ormara u kući, zakutak najdubljega ormara i slična mjesta. Bitno je da ne zaboravite kamo ste svoju kapsulu pohranili. A ako i zaboravite, nije šteta: tko zna kad, tko zna tko, tko zna u kakvim uvjetima će vašu kapsulu pronaći – i obradovati se. Bit će to veliko iznenađenje i za vas same ako na nju jednom sasvim slučajno nabasate, možda već i kao odrasli ljudi. I sad, što zapisati? Doista, toliko se toga zadnjih tjedana nesvakidašnje dogodilo da je teško i sve pobrojiti (25. 2. pojavio se prvi slučaj korone / 28. 2. pad meteora / 18. 3. pokretanje škole na daljinu / 19. 3. uvođenje karantene / 22. 3. potres u Zagrebu magnitude 5,5 po Richteru / 27. 3. toksična prašina…). A što se tek promijenilo privatno u vašim životima, životima vaše uže i šire obitelji, u odnosima među članovima obitelji, između vas i vaših prijatelja, između vas i vaših simpatija, s vašim razmišljanjima o svijetu i životu…? To znate samo vi. Sami odaberite papir po kojemu ćete pisati (ali neka bude uredan), pišite kemijskom olovkom jer će trag vašega rukopisa biti dugovječniji, ako želite namirišite ga svojim najdražim parfemom, ukrasite ga crtežima, naljepnicama, stihovima i ostalim sitnicama koje vam svakodnevicu čine vedrijom. Uz svoj zapis možete pohraniti i fotografije, crteže, rukotvorine, neke sitne predmete koji su vam donedavno bili bitni i slično (već će vam nešto pasti na pamet). Obraćajte se kome želite: sami sebi, roditeljima, baki i djedu, prijateljima, profesorima… Bitno je da izrazite svoje osjećaje, razmišljanja, strahove, želje, ciljeve, planove, žaljenja ili propuste, sve ono što vam se zadnjih tjedana mota po glavi. Olakšajte si dušu i živite za svoju budućnost. Čeka vas još toliko divnih životnih pustolovina.
Jako bi me razveselilo kad biste se složno odazvali i doživjeli ovu ideju ne kao zadatak – već kao pothvat, kao prvu u nizu avantura što na vas čekaju u budućnosti.
P. S. Bilo bi odlično kad biste sadržaj svojih vremenskih kapsula, zajedno s kutijom, prije odlaganja na tajno mjesto fotografirali (nitko ne mora sad pročitati vaše misli, bit će za to vremena iduće godine – ako to budete željeli). I ne zaboravite: potpišite se i napišite nadnevak.
Voli vas vaša raska Renata!