Karantenski dnevnik jedne učenice

Naša glavna urednica, Magdalena Denić s nama je podijelila kako provodi dane u karnteni i u online nastavi.

Svima je teško…

I da iskoristim sve prste na rukama i  na nogama ne bih mogla izbrojati koliko dana nisam ništa pisala za Zmajček. Hvala Bogu da je tome došao kraj. Online škola, prilagođavanje na novonastalu situaciju, potres…. Puno je oprvdanih razloga za to.  Ali nije samo meni teško. Znam da je i drugima sigurno, a najviše profesorima i učiteljima. Ja nisam tu da se petljam u tuđe živote i zato ću vam ispričati svoju verziju.

Predkoronska rutina…

Uvijek sam bila osoba koja je išla spavati u vrlo kasne sate, i budila se u 6 ili 7 ujutro. Tako je funkcionirao moj život. Dizanje u 6 sati (ovisi koja je smjena, ali sve je tu negdje). Doručak, spremanje. Autobus za glazbenu školu. Odrađivanje svega. Nazad kući. Kod kuće pisanje zadaće i učenje. Slaganje torbe. Direkt škola. Poslije škole opet u glazbenu školu. Dolazak kući oko 22 h. Pisanje zadaće, tu i tamo se nešto gricne i tako  svaki dan iznova. Bilo je tu padova, uspona. Hvala Bogu. Mislim da nitko ne želi da mu život bude savršen. barem ja tako mislim. Sve je tako išlo do tog petka 13., kada smo moja prijateljica iz rarzeda i ja predstavile projekt o Mariji Jurić Zagorki u našoj učionici.  Baš toga petka su najavili da neće biti nastave dva tjedna. Čekala nas je karantena…

Ostani doma

Svima je to teško palo. Isprva je bilo čudno, a kasnije grozno.  Ja sam se na početku malo veselila jer me oduvijek zanimalo kako je to raditi od kuće. Moj mozak tada još nije shvaćao da to nije samo rad od kuće, već da nema izlaženja. Eventualno dvorište, ali i to je nešto. Žao mi je ljudi koji žive u stanu, pa ne mogu normalno van. Prije je sve išlo nekako spontano, bilo je nepredvidljivih situacija. Sada se sve planira. Ja ne volim da mi život teče po planu, ali trenutno alternative nema.

Profesori se trude

Mogu priznati da imam više posla nego prije. I to dosta. Tu su uz nas naši profesori i gledam koliko se trude objasniti nam stvari na što jednostavniji način, trudeći se da nitko ne bude izostavljen. Mislim da svoj posao odrađuju odlično. Dobra stvar je da već otprije imamo dosta ocjena. Krenulo je i ocjenjivanje onlline i svi se nadamo da će nam ocjene nakon svega što smo proživjeli ove godine biti zadovoljavjuće.

Glazbena online

Sada svako jutro planiram svoj dan. Sate glazbene škole odrađujem preko raznih komunikacijskih kanala. Videopozivi, poruke i tako. Mogu priznati da me više strah za glazbenu školu. Zadnji sam razred osnovne škole i planiram upisati srednju. Na kraju godine ima nekoliko spita, koji dakako, nisu lagani. Čudo. Jako me strah sviranja. Teško je to od doma, dok nije uživo. Nekako ide, ali do kuda će, pitanje je… Trudim se i dajem sve od sebe, vjerujem da i ostali isto tako.

Dobro planiranje je pola posla

Ne mogu reći da imam baš neke velike planove. Svako jutro ili kroz dan zapišem što trebam obaviti. Pokušavam svaki dan barem 30 minuta biti vani. Navečer. To vrijeme iskoristim za igranje s braćom jer mi to najviše nedostaje. Kao i druženje s obitelji. Neki dan mi je sestra rekla da izgledam kao da nisam spavala 3 dana. Nije me povrijedilo, jer znam da je to sve utjecaj uređaja i ogromnoga rada. Plus to, zanimljivo je kako uopće ne mogu spavati. Nema te šanse da ja zaspim. Ne znam u čemu je problem, ali se nadam da ću ubrzo saznati.

Neke predmete zavoljela sam online

Svi su mi predmeti zanimljivi za rješavanje, ali evo nekoliko u kojima baš uživam (ne znači da sam ih i prije voljela, već sam neke tek sada zavoljela). Volim Geografiju, Biologiju, Fiziku, Hrvatski jezik, nekada Matematiku, Glazbeni, Engleski, Njemački, TZK i Povijest. Jako se trudim nadoknaditi sve zaoostatke. Ne samo kod ocjena, veći kod povezivanja gradiva i zanimanja za taj predmet. Povijest sam malo zavoljela jer mi je zanimljivo raditi ju sama. Objasnim sebi na neki svoj način. Najviše od svega volim raditi umne mape i projekte. Imali smo projekt iz engleskog kojeg je bilo zabavno snimati i uređivati, a uskoro ćemo imati još jedan. Jedva čekam! Imali smo i projekt iz Njemačkog koji je bio jako zanimljiv. I u njemu sam uživala radeći ga. Sljedeći su nam ppt prezentacije ili plakat iz Povijesti i Hrvatskog. Iz Povjesti istražujem  Mozarta i priznajem da se stvarno veselim i već ga pomalo radim  jer želim da bude zanimljivo. Iz hrvatskog ćemo predstavljati svoje superjunake. Već imam cijeli plan. Neće biti kao i u razredu, nažalost, ali primam se posla. Neće biti niti obično. Sve u svoje vrijeme. Najviše se veselim školskoj zadaći. Ogromni sam fan pisanja zadaćnice iako mi uvijek treba više od sva školska sata jer se raspišem nenormalno. Isto kao i kada pišem članke. Vidjet ćemo sve. Ja mogu reći da nisam luda. Ne mogu reći da mi ne nedostaju prijatelji i profesori, ali nekako eto. Ne znam ni sama.

Pečenjem protiv stresa od potresa

proslava rođendana mog brata

Ne želim se previše vraćati na sjećanja za potres, ali vezano za to, sretna sam što je nakon potresa baka došla kod nas jer živi visoko u zgradi, pa je ovdje bar malo sigurnija, a i lijepo mi je kada je kod nas. Nikada nije bila toliko dugo, tako da baš uživam provodeži vrijeme s njom. Još jedna zanimljiva činjenica je ta da je moja mama osmislila challenge. Rekla je da kažem svojim prijateljicama, sestrama da ona započinje challenge i da svaki put kada njihova mama ili netko u kući nešto ispeče, treba napisati poruku. Tako i ja. Već smo tada znale tko će pobijediti. Moja mama i baka vole peći, tako da svaki dan nešto rade. Prije sam i ja. Moram se vratiti u formu. Već smo imendan i rođendan jednoga brata proslavili kod kuće. Sad ćemo i rođendan mog drugog brata koji puni 5 godina. Već je tako velik, a kao da se jučer rodio. Iskreno, ne znam ni sama što ću kada narastu. Iskreno se nadam da nećemo i moj u 7.mjesecu slaviti kod kuće. Ne zato što to ne želim, nego zato što svi želimo vratiti se u normalu.

Uz pravog prijatelja je lakše sve podnijeti

virtualna zbirka nastala povodom Svjetskog dana pjesništva

U međuvremenu, moja prijateljica i ja smo osmislile još par zanimljivih ideja. Ja sam inače pisala  pjesme u jednu bilježnicu, ali virtualna zbirka pjesama koju je knjižničarka osmislila je Elenu i mene potaknula da zajedno počnemo pisati pjesme. Također, prije nekoliko dana, Elena se sjetila jedne ideje. Zajedno učimo putem video poziva. Ionako po cijele dane pričamo, odnosno radimo zadaće zajedno. Ne zajedno, već pričajući radimo zadaće. Kada ja imam sat za glazbenu školu prekinemo, pa se opet nazovemo i tako. Ništa specijalno. Većinom nam vrijeme prođe u smijehu. Neka, samo neka je smijeha i sve će biti u redu.

Glazba, dekoriranje i novi hobiji su lijek

Tek sam ovih dana, razmišljajući, shvatila da uopće nemam neku određenu vrstu glazbe koju slušam, već da ju uopćene slušam. Zanimljivo. Sada stavim slušalice i kada odslušam neku pjesmu koja se svira većinom na violončelu ili klaviru, nekada i harfi, držim slušalice još bar dva sata. Ništa ne slušam, tišina me opušta od previše informacija. U međuvremnu sam počela raditi umjetne nokte. Nemojte to smatrati čudnime. Ne volim ih i znam da ih nikada neću nositi, ali oduvijek sam ih htjela barem napraviti. Planiram otvoriti i frizerski salon. Kućni. Ne bih nikoga šišala, već bih braći radila frizure. Naravno, ako mi dopuste (mislim na mlađu braću). I da, preokrenula sam cijelu sobu. Mogu reći, to znaju i drugi, da sam užasno neuredna osoba . To je bio veliki zahvat. Sada se trudim održavati ju pospremljenom, po mogućnosti i čistom. Za sada sve ide dobro. Također, slobodno vrijeme posvećujem i medicini. Jako me zanima i zanimljiva mi je. Učim i istražujem. Imam jedan problem. Inače stalno idem po knjižnicama i čitam, čitam, a sada mogu samo preko interneta, ali na internetu nema knjiga koje ja želim. Veliki su vam to problemi. Počela sam igrati i PUBG. Nisam ovisnik, već odigram na dan pokoju partiju s braćom. Mislim da ovo sve zvuči kao da ne radim ništa za školu, ali nisam htjela da tako zvuči. Ove sve aktivnosti su se izdogađale unazad mjesec dana. Neke se i dalje događaju, a neke ne. Eh da, umalo zaboravih. Imala sam Snapchat i Instagram, društvene mreže. Snapchat sam prestala koristiti odavno, a jedno dva tjedna prije Uskrsa sam ga i obrisala. Instagram imam, ali samo za Zmajčekov profil. Na svoj ne idem. Ponosna sam na to sve jer me to razlikuje od mojih vršnjaka. Nisam bila ovisnik, pa sam radije sve obrisala, da ne bih slučano postala.To ne bi bilo dobro. Mislim da je ovo previše informacija za vas.

Držite se mjera i pronađite hobi!

Želim svima poručiti da se drže mjera i da pronađu neku zanimaciju ako imaju slobodno vrijeme. Na internetu ima puno zanimljivih stvari, a ima i u Zmajčeku za čitati hehe. Neka je zdravlja i sreće, sve ostalo će doći!

Magdalena Denić

Komentari