Zagađivanje voda veliki je ekološki problem. Zagađuju se rijeke, potoci, jezera, a ponajviše more. Ljudi bi trebali postati svjesniji svojih postupaka i potruditi se očuvati naše vode, jer one su naše najveće bogatstvo.
Sve je više nepoštovanja
Kada općenito pričamo o zagađenju mora, ljudi misle da je sve jasno. U školama je to posve zapostavljena tema, a i kada se priča, svi okrutno okreću očima, jer kao ,,sve znaju”. Nitko ne zagađuje, svi krive jedni druge i tako se tema završi. Svi smo bar jednom bacili nešto u more, možda ne svjesno, možda dok smo bili mali, ali zadaća starije osobe do tebe je ta da ti prosvijetli pamet, te da shvatiš kako to nije način. Tu ne opravdavam nikoga, već dajem klasičan primjer iz kojeg možemo izvući hrpu pitanja i odgovora. Nema tu više poštovanja prema drugim živim bićima, koja zamislite postoje, u moru.
Smeće ostaje, plastika se ne razgrađuje
Smeća je najviše od 30 metara od obale u moru. Vjerojatno, odnosno sigurno ste jednom kada ste plivali ugledali ispred sebe papirić bombona ili ste uplivali nogom u plastičnu vrećicu. ,,A što ćemo?” – kažu ljudi, pa nadodaju: ,,Ne možemo mi, ako ostali ljudi ne žele slušati.” Hej, pa nema tu ,,ostali ljudi”. Svi smo jedno. Nitko nije rekao da će cijeli svijet, ali i da nas je 10 nešto znači. Kakvi ostali ljudi. Inicijative pojedinaca, volontera i ronilačkih klubova za čišćenje, svake godine dobrovoljno doniraju opremu koja košta i do 10 tisuća kuna, te doniraju svoju dobru volju, pa čiste more. Nije to čišćenje, pa da pokupe 5 opušaka. Izvuku i po 30 kubnih metara smeća. Ako uopće možete zamisliti koliko je to.
Kao zemlja i stanovnici, ispadamo jadni
Već sam poprilično veliku količinu mišljenja rekla, ali ima toga uvijek još. Neću se toliko zadržavati na Domovinskom ratu i ponavljati kako zahvaljujući ljudima i dragom Bogu imamo svoju zemlju koju smo odlučili uništiti. Mislim da je ipak na čast imati takav prekrasan Jadran koji nam se očito je sviđa, pa ćemo ga dokrajčiti. Svi znamo kolika nam hrpa turista dođe, pa se divi ljepoti. Uđu morei sve je kao u drugome svijetu. Domaćini punih džepova odu doma, a koga uopće briga za išta.
Ima i pametnih ljudi
Kao kada nacija, pojedinci koriste mozak za gluposti, uistinu ima ljudi koji razumiju problem. Hrvati i Slovenci su se odlučili udružiti, te su osmislili kampanju, odnosno zajednicu pod nazivom ,,Čišćenje bez granica” koja je služila da ujedini ljude iz Pirana s onima iz Savudrije i Umaga. Održavali su radionice i educirali djecu o problemu zagađenja mora, jer sve je lakše kada se krene od malih nogu. Također, ekipa ronioca i ljudi je izvukla više od 50 kubnih metara smeća u 30 četvornih kilometara mora. 80% smeća dolazi s kopna, a svih 80% je plastika.
Nije sve samo o plastici
Sanacija je sve teža i skuplja. Za ljude koji dolaze iz drugih zemalja pomoći čistiti naše more, treba osigurati smještaj i hranu. Po osobi je 500 kn. Najviše su zagađene i onečišćene luke i marine, a zbog prometa se ne smije roniti. Hrpa starih guma, što je teško zamisliti da se pojavi u moru, ali ne možemo baš protiv istine. Za jednu gumu su potrebna ako ne dva, čak i više ljudi. Pomalo nerealno. Mislim da sva ova strka i plitko razmišljanje dovode do logičnog zaključka.
Možda zapravo i jedemo smeće
Vjerojatno je jasno na što točno mislim. Ako već niste shvatili i ne znate od prije, ribe pojedu to smeće. One baš i ne znaju da to nije hrana i da smo mi ubojice. Tona morskih bića je uginula. Ista stvar s kornjačama. Već je dovoljno jasno koliko ljudi previše love ribu, odnosno u prevelikim količinama, a mi ih još dodatno ubijamo na gori način. Vjerojatno nezamislivo, ali što kada bih rekla da nas je hrpa sigurno pojela bar jednu ribu koja je pojela nekakvo smeće. Ljudi ljude poput mene, kao i samu mene smatraju čudakom koji priča gluposti, a da uopće ne shvaćaju tko su oni zapravo.
Za sve postoji rješenje
Mislim da sam navela dovoljno primjera iz kojih možemo izvući neka rješenja. Ne mislim da je rješenje da profesor iz geografije dođe na sat i da nam priča nešto što već svi znamo. Mislim da je bolja stvar da se sastavi neki prijedlog da npr. Svaki učenik tjedan dana prati koliko je smeća vidio na podu, a koliko je pokupio. Nekada treba i više od samog razgovora. Treba udarati na djela. Prestanimo ubijati, prestanimo se smijati ljudima koji nešto rade po tom pitanju jer kažem vam da doista ispadamo jadno plitki. Dobro zapamtite da KORISTITE VREĆE JER MORE NIKADA NEĆE BITI VAŠA KANTA ZA SMEĆE!
Magdalena Denić