Učiteljica Adela Barbić dobila je inspiraciju i napisala basnu, a na vama je da odgonetnete koji aktualni događaji su je potaknuli na to…
Basnoslovne basne
Pojava basne, kao i mnogih drugih književnih vrsta, veže se uz drevnu Grčku i neizostavnog Ezopa. Njezino osnovno obilježje jeste da životinje preuzimaju ljudske osobine, uglavnom negativne, te isticanjem i prenaglašavanjem istih izazivaju kritiku kako pojedinca tako i društva u cjelini.
Iako su se u prošlosti basne klasificirale kao dječja književnost, doživjele su procvat jer skriveno značenje, alegorija i prikriveni sarkazam postaju oruđe suvremenog moraliziranja te su u novije vrijeme namijenjene i odraslima.
Zakon šume
U malenom zecu tek se želja rodi
da i on negdje bude prvi i kolo da vodi.
Na šumskoj paradi svi pozdravljaju prve:
klanjaju se vuku, povlađuju medi,
biraju riječi da tko liju ne povrijedi…
– Zašto da sam plašljiv i pred svima bježim?
Zašto bez prigovora sve prihvaćam i
pokorno glavom klimam?
A lijepo bi bilo da se i meni tko za mišljenje obrati:
– Reci, zeče, je li ti šumski zakon po volji?
Čuvši to glavno šumsko zvijere od srca se nasmija.
A kad mu šala prestade da prija,
posla svoja dva majmuna koji, sve po pravilima struke,
zaprijetiše zecu:
– Drž’ se, zeko, svoje rupe!
Adela Barbić