Povodom Dana zaljubljenih, učenici šestih razreda u Kašini na satima Hrvatskoga jezika pisali su ljubavne pjesme i sastavke, ali ne o običnim ljubavima. Naime, 6. a je dobio zadatak osmisliti priču o zaljubljenim životinjama ili pak opisati svoje osjećaje prema vlastitom kućnom ljubimcu. Donosimo vam najzanimljivije radove.
Micek i Sibra
Jednog dana moj prijatelj je pronašao malu mačkicu imenom Sibra. Odveo ju je doma i hranio. Nakon nekoliko mjeseci otišla je od njega i došla kod mojih susjeda.
U četvrtom mjesecu prošle godine dobio sam malog mačića od mjesec dana jer je moja mama vidjela da ga poklanjaju. Dugo smo mu smišljali ime i onda smo mu dali ime Micek. Od sedmog mjeseca prošle godine s balkonskih vrata on gleda Sibru koja od jutra do podneva leži na balkonu. On se jako zaljubio u Sibru i svaki dan ju gleda i gleda. Kada krene u kuću, on trči po cijeloj kući da ju malo duže vidi. Svaki vikend Micek je u dvorištu i ponekad moji susjedi stave Sibru pokraj njega da se druže. On se okrene prema njoj, a ona mu okrene leđa. I stalno sikće. Svakim danom ona je sve duže vani, a on ju sve duže gleda i sve je zaljubljeniji. Kada je nema, on samo razmišljao njoj i gleda mjesto na kojem ona inače leži i čeka da dođe i da ju susjedi dovedu. Kada vani pada kiša, a Micek želi van, ja ga stavim na balkon pa je bliže Sibri.
On je i dan danas zaljubljen u Sibru, svako jutro ju gleda, a ona ne obraća pozornost na njega.
Gabrijel Dokša
Martin i Martina
Cijeli život Martin je tražio svoju Martinu. Obišao je kuće i šume, ali bezuspješno. Nije mogao naći niti jednu Martinu koja bi ga voljela onakvog kakav je. Jednog dana letio je šumom i zabio se u nekog. Brzo se ispričao. U tom trenutku shvatio je da se zaljubio. Zaljubio se u jednu Martinu plavih očiju. To mu je bilo jako čudno jer su svaki Martin ili Martina imali smeđe oči. U tom trenutku shvatio je da je ona slijepa. Neko vrijeme ju je pratio, a nekoliko puta joj je čak i spasio život. Kada je Martina shvatila da joj on pomaže u preživljavanju, i ona se zaljubila u njega, iako ga nikad nije vidjela. Došla je zima. Snijeg je tako jako padao da se ništa nije vidjelo. Te večeri završila je njihova ljubav. Martina je bila sve slabija. U jednom trenutku vjetar ju je otpuhao u jednu kuću. Martin je pošao za njom. Na prvi pogled sve se činilo u redu. No, u tom trenutku vidjeli su sjenu. Martin je poletio prema prozoru misleći da će i Martina poći za njim. Kada se okrenuo, vidio je da je na samrti. Martin joj je prišao prije nego je izdahnula posljednji put i rekla mu je: „Voljela sam samo tebe, ali tvoje srce je veće i ima mjesta za ostale.“
Lucija Hrgetić
Ljubav prema mom psu
Moj pas zove se Maza i ima dvije godine. Malen je, ali ga ja jako volim. Uvijek kada izađem van ili idem u šetnju, ona ide sa mnom. Kada napravi neku nepodopštinu, mama ju prekori, ali ja ju uvijek branim. Uvijek kada se probudim, dočeka me na mom krevetu i zaspi. Uvijek je mazim i radim sve da bude sretna. Kada se mora ići cijepiti kod veterinara, uvijek idem s njom i čuvamo je dok putujemo automobilom. Kada jedem čokoladu ili neku drugu poslasticu, prati me kako bih i njoj dao dio. Jako voli spavati, pogotovo u kući i jako je slatka i volim je najviše na svijetu. S njom mi nikad nije dosadno.
Lovro Perak
Leptir i mak
Na jednoj sunčanoj livadi leptir se zaljubio u mak. Imao je crvenu haljinicu i crno lice, a leptir nebesko plava krila, kao da su od svile bila. Maku se leptir nije svidio. Sljedećeg dana leptir je pokušao sletjeti na mak, ali mu nije uspjelo. Okrenuo mu je leđa i otišao. U sebi je govorio: „Zašto je leptir tako naporan?“ Mak je bio najljepši i bio je zaljubljen u Sunce. Sviđala mu se toplina koju mu Sunce pruža. Suncu se isto svidio mak i njegova jarka crvena boja pa su si obećali da će uvijek biti tu jedno za drugo. Došla je zima, Sunce je nestalo, a mak se najdulje od svih biljaka borio na vjetru. Na kraju, kad je oslabio, onaj zadnji najlaganiji ga je otpuhao. Došlo je opet Sunce i tražilo je svoj mak, a nije ga moglo naći. Leptir ga je također tražio, ali nitko nije znao gdje je mak.
Antonela Kuserbanj
Moj ljubimac
Moj se ljubimac zove Rea. Ona je jako sladak i drag pas. Prvi put kada sam je vidio, bila je triput manja nego sad. Svaki dan sam se s njom vani u dvorištu igrao i svaki dan ju mazio i pazio. Kada bih se išao šetati s obitelji, skoro uvijek bismo poveli i Reu. Uvijek je jako sretna i kad ju ugledam takvu donosi mi osmijeh na lice. Jako često šećem s njom i svaki put razigrano trči naokolo i sve njuši. Kad vidi neku drugu osobu, jako je sretna, i budući da je jako draga, ne skače po njima, nego ih malo pronjuška pa se želi maziti. Svako jutro kada me vidi, odmah joj rep poludi. Kad jedem nešto, uvijek me gleda širom otvorenim očima, zato što je jako često gladna, pa mi je žao dovršiti svoju užinu.
Jako volim svog psa, i sretan sam što će još dugo živjeti sa mnom.
Daniel Babić
Konj Luka i kobila Martina
Konj Luka se jednog dana, kao i obično, izležavao na farmi na kojoj je živio. Jednog prelijepog sunčanog dana farmer Mirko odlučio je kupiti kobilu imenom Martina. Ta kobila je bila prelijepe bijele boje s plavim očima. Konj Luka, s druge strane, je bio lijep sve dok nije postao lijen, i kako je postajao sve ljeniji i ljeniji, ujedno je bivao i sve deblji i deblji. Kada je Martina došla na farmu, Luki je bilo neugodno jer je ona tako lijepa, a on tako debeo. Konj Luka je od tuge što je debeo počeo trenirati i nakon dva mjeseca skinuo je preko 12 kilograma. Kilogrami su iz mjeseca u mjesec sve više padali i padali i napokon se vratio u formu kakav je bio i prije.
Kada je Luka skupio hrabrosti stati pred Martinu, pozvao ju je da malo prošeću. Tada je on bio zgodan: smeđa boja kože, crna griva i crne oči. Martini se Luka jako svidio, kao što se Luki svidjela Martina. Nakon 6 mjeseci šetanja, jedne predivne večeri Luka je zaprosio Martinu ,Martina je pristala i ubrzo su se vjenčali. Nakon godinu dana braka dobili su dijete – predivnu bijelu curicu koja je ista kao mama, ali ima tatine oči. Nakon dvije godine opet su dobili crnog dječaka koji je bio isti tata.
I tako su živjeli sretno i veselo na farmi s ostalim životinjama
Dominik Jozić
I dobru hranu je lako voljeti
Učenici 6. b razreda inspiraciju su našli u omiljenoj hrani… Što sve vole jesti, saznajte u nastavku.
Ručak
Juha – ona svaki
Ručak stvara.
Najbolja je kad je toliko vruća
Da se u paru pretvara.
Glavno jelo, glavni lik.
Ćevapi, pizze, meso….
Sve to može
Da bi ti bio sit!
Desert na kraju
Kao šećer u raju.
To je sasvim normalan
Ručak jedan.
I tako treba biti svaki dan.
Pia Ema Šarkanj
Brza hrana
Dragi moj Big Mac
Odmah mi je dobar tek,
hrskava salata, na njemu kruščić
ukusan je zalogaj za moj trbuščić…
A tek Double Cheese…
Taj masni sir
donosi mome
želucu mir!
A za dodatak još i nešto popiti
Sve dobro ide s vama,
Cola, Fanta ili Sprite
žeđ ublažit će nama.
Ali ne idem ja tako brzo,
još nije desert došao,
sladoled, muffin ili cool pita
tek onda je gotov posao!
Baš me briga što o tebi kažu
za mene si ti odličan,
cijela moja obitelj u tebi uživa,
ni jednoj hrani nisi sličan!
Svakakvih proizvoda ima.
Ljudi su sretni
kad uživaju u njima.
Malena Hrustić
Juha
Juha, juha!
Ti nikad nisi suha…
S malo piletine
i malo mrkve,
sve su fine.
Zdrav ću bit’
K’o dren
Kad pojedem svaki
Sastojak njen.
Ima sto vrsta.
Od obične do one
od bundeve s malo
vrhnja.
Ti ne da si slasna
ti si tako ukusna
i malo ponekad masna.
Nit preslana, nit preblaga…
Balans kad imaš
nadmašit’ te ne može nitko….
Pojest ću te pitko!
Dominik Klarić
Špagete
Špagete moje, v meni se
kile broje. Od vas mi nema
spasa, sve ste tak slasne,
plus i masne!
Za vas mi sline cure,
čak i više nego na
muške frizure.
Taj jedan špaget
Popravi mi dan.
Još dodaj umak
I padne mi
mrak na oči
te ne mogu odoljeti
toj slatkoći…
Još piće uz tebe,
to
je prava kombinacija,
a skupa ste svjetska dominacija
Magdalena Mamić