Poželjeli smo saznati što više o kraljici voća. Kako bismo uspjeli u svome naumu, u srijedu 3. ožujka 2021. mi novinari 6.a i 6.b OŠ Vugrovec-Kašina krenuli smo ZET-ovim autobusom na Agronomski fakultet kako bismo poslušali predavanje o jabukama te intervjuirali našu domaćicu, prof. dr. sc. Martinu Skendrović Babojelić, jednu od eminentnih stručnjakinja što se tiče jabuka u našoj državi.
Zanimljivo predavanje
Tijekom cijelog puta bilo nam je jako zabavno. Kada smo došli, profesorica Skendrović Babojelić koja nam je trebala održati predavanje o jabukama veselo nas je dočekala. Ušli smo u prekrasan laboratorij koji je nažalost malo stradao od potresa. Saznali smo da se u tome laboratoriju vrše razna istraživanja, na primjer za diplomske radove. Na predavanju smo naučili mnogo toga. U Hrvatskoj ima otprilike 20 – 30 sorti jabuka, a tradicionalne vrste imaju više hranjivih tvari i ne zahtijevaju stalno prskanje kemikalijama. Dijelovi jabuke su: kožica, meso ploda, sjemenjača i peteljka. Nova spoznaja nam je ta da je on što svi uobičajeno zovemo korica, zapravo kožica jabuke. Pogrešno je jabuke nazivati prema boji ploda kao što to mnogi čine. Nije pravilno reći da ste pojeli zelenu jabuku već npr. ‘Granny Smith’ – što je ime jedne od najpopularnijih sorata jabuka.
Već kad smo ušli u laboratorij primijetili smo pregršt raznolikih jabuka na stolu predavačice. Profesorica nam je objasnila da se te razne sorte uzgajaju u Požegi te se kasnije kad se uberu i dostave na Fakultet čuvaju na 3 stupnja C. Bilo je uistinu zanimljivo vidjeti koliko raznolikih sorti jedne voćne vrste postoji. Posebno su bile zanimljive one sorte koje ne možemo pronaći u trgovinama. Mi u Kašini imamo vrtove u kojima rastu jabuke, ali učenici iz urbanijih područja Zagreba imali su priliku vidjeti uživo samo one sorte koje se nalaze na policama supermarketa ili eventualno koju „domaću“ jabuku na štandu placa.
Degustacija za prste polizati
Za kraj nam je profesorica dala da probamo dvije vrste jabuke i da kažemo koja nam je vrsta ukusnija. Svima nam je bila finija tradicionalna sorta od one komercijalne koju svakodnevno možemo kupiti u supermarketima. Bile su nam toliko ukusne da su se oni manje sramežljivi usudili tražiti i repete, i to dva puta… Saznali smo da su i prijašnje tajne degustacije davale sličan rezultat (što se tiče pobjednika okusa). Profesorica nam je rekla kada kušači degustiraju više sorti da tada neutraliziraju okus kruhom ili vodom. Bilo je zanimljivo čuti podatak da npr. mlađim kušačima više prijaju kiselkasti okusi. U svakome slučaju, izgled vara. Jabuka koja je izvana savršenog oblika, često može biti manje ukusna od one koja je uzgojena na tradicionalan način te je nepravilnoga oblika i oku ne toliko primamljiva. Šteta je da su tolike prekrasne i ukusne sorte zanemarene od strane potrošača. Svi znamo da treba kupovati domaće. Isto vrijedi i za jabuke.
Savršen rez
Bio je i zanimljiv način rezanja plodova za degustaciju. Naime, profesorica ih je prerezala posebnim rezačem jabuka koji svaki plod prereže na 8 jednakih dijelova. Takav rezač može se kupiti u većini supermarketa.
Jabučni pentagram
Nakon degustacije profesorica nam je demonstrirala kako se rade prerezi jabuka. Najzanimljiviji je dio onaj vodoravni – sjemenke su tada bile vidljive u obliku zvijezde (pentagrama).
Nakon toga mjerili smo promjer jabuka kalibratorom. Nakon predavanja u laboratoriju izašli smo van u voćnjak gdje smo razgledavali i ostale biljke ( trešnju, bazgu…) Prošetali smo voćnjakom u kojem smo vidjeli i nastambu za pčele koje su vrlo važne za oprašivanje.
Za kraj smo snimili intervju s profesoricom u voćnjaku. i pozdravili se s profesoricom.
Šetnja prirodom
Nakon Agronomskog fakulteta prošetali smo Maksimirom do IV. jezera. Malo smo odmorili i zaputili se prema McDonald’su. Nakon jela javnim prijevozom uputili smo se prema našoj školi i tako je završila naša avantura. Iako smo tek u osnovnoj školi imali smo priliku slušati predavanje na fakultetu i na tome smo vrlo zahvalni našoj domaćici kao i na svemu što nas je naučila.
Lucija Hrgetić