A što se osamdesetih događalo u Hrvatskoj…zapravo tadašnjoj SR Hrvatskoj, koja je bila u sklopu SFRJ?
Godine gospodarskog uspona i relativno mirnog života polako su se u osamdesetima bližile kraju. Više je razloga pogoršavanja situacije.
Prvi razlog je smrt Josipa Broza Tita , doživotnog predsjednika koji je u višenacionalnoj SFRJ nacionalizme držao pod strogom kontrolom, najčešće silom. Njegovom smrću ojačale su težnje nacionalista i separatista, naravno, na štetu drugih republika, što je u konačnici dovelo do krvavog raspada Jugoslavije.
Kao drugi razlog naveo bih sve očitije zaostajanje gospodarstva za zapadnoeuropskim državama. Dodajte dome vrtoglavu inflaciju i gomilanje javnog duga i za posljedicu imate pad standarda građana, divljanje cijena i nedostatak proizvoda na policama. Pad standarda je dodatno pogoršao nacionalne netrpeljivosti u državi. Velik broj stanovnika je u potrazi za boljim životom iselio iz Jugoslavije, najviše u Njemačku. Najčešće se radilo o muškim članovima obitelji koji bi onda dio zarade slali nazad obitelji – takvi radnici su bili poznati pod nazivom gastarbajteri (gosti radnici).
No ipak, nije bilo sve loše. Radnici su imali pravo na jeftina ili potpuno besplatna odmarališta i povoljne kredite. U Zagrebu je 1987. održana međunarodna sportska manifestacija Univerzijada kojoj je maskota bio poznata vjeverica Zagi. Grupa RIVA je sa svojom pjesmom Rock me baby pobijedila na Euroviziji. Djeca su više vremena provodila vani igrajući se školice, gumi – gumi, „lopova i pandura“, „ljepljive babe“ lovice…
TV ekrani bili su velikom većinom crno – bijeli , a izbor programa oskudan. Djeca su voljela serije kao što su Jelenko i Smogovci. Posebno se očekivao crtić prije večernjeg dnevnika, nakon čega je dobar dio mališana išao na spavanje. Odrasle je zabavljao Oliver Mlakar u popularnom kvizu Kviskoteka.
Posjet dućanima je bio znatno drugačiji nego danas – velike trgovine su bile rijetke (NAMA, ROMA, PP Maksimir, Unikonzum), prevladavali su mali dućani. U svima njima ste mogli pronaći aparate za mljevenje kave, mlijeko u vrećicama (koje su znale biti probušene), vage s utezima i tete u borosanama 😊. Izbor artikala je bio znatno manji nego danas. Posebna priča su bili odlasci u shopping u Italiju u Trst na tržnicu Ponte Rosso gdje su se kupovali proizvodi koje nije bilo moguće naći u tadašnjoj Jugoslaviji ili koji su bili bolje kvalitete od postojećih jugoslavenskih (npr. proizvodi od trapera).
Popularni su bili i odlasci u kino dvorane ili gledanje VHS kazeta (najčešće nelegalnih) sa hitovima poput filmova Goonies, Gremlins, Ralje, Povratak u budućnost, Ghostbusters, E.T., Dirty dancing, Top gun, Indiana Jones, Karate kid, Footlose, Aliens, Predator, Blade Runner, Star Wars – imperij uzvraća udarac…
Mladi su u osamdesetima sve više pokazivali bunt prema tradiciji, pa su često nosili izblijedjele traperice i jakne (često i sa resicama), trajne izblajhane frizure (ponekad i zloglasne 😊 „fudbalerke“).
Djevojke su više nosile haljine nego danas. Pokazivanje bunta se manifestiralo i odabirom glazbe, bilo stranog rock*n*rolla ili domaćih Azre, Filma i Haustora (pripadnika tzv. Novog vala). Popularni su bili i bendovi poput Parnog valjka, Prljavog kazališta, Bijelog dugmeta, Plavog orkestra, Crvene jabuke…Muzika se slušala sa gramofonskih ploča i kazeta. Odrasli su slušali zabavnu i pop glazbu (npr. Nove fosile).
Nastava je izgledala bitno drugačije nego danas – učenici su bili dužni nositi kute (najčešće plave), udžbenici su se kupovali, a disciplina postizala čak i fizičkim kaznama. Poseban događaj u školi je bio primanje učenika u pionire (kada su nosili crvene marame i plave kape sa zvijezdom, kao simbol odanosti bivšoj državi i Josipu Brozu Titu) i omladince. Škole su imale karte, ploču, kredu i eventualno dijaprojektor ili grafoskop.
Kristijan Prugovečki