Što mi kao pojedinci možemo učiniti za naš planet? Što je greenwashing i kako prepoznati je li neka tvrtka uistinu zelena? – samo su neka od pitanja na koja nam je odgovorila Marina Matijević – osnivačica incijative ,,Ja bolji građanin“.
Što Vas je potaknulo da pokrenete inicijativu Ja bolji građanin?
Koronavirus ozbiljno je utjecao na moje poslovanje u turizmu i specijaliziranoj turističkoj agenciji. To je donijelo i osobnu i poslovnu frustraciju međutim odlučila sam da moje iduće aktivnosti moraju doprinijeti ljudskom rodu i budućim generacijama. Nedugo zatim, doživjela sam i potres koji me dodatno potaknuo na razmišljanje. Ekologija me oduvijek zanimala, a problem plastike uvijek me zabrinjavao. Od postavljanja spremnika, aktivno sudjelujem u odvajanju otpada. No, suočena s poteškoćama u pravilnom sortiranju ambalaže, shvatila sam da moram uložiti vrijeme u proučavanje te teme. Zaustavljanje turizma neočekivano mi je pružilo priliku da se posvetim istraživanju i, konačno, pravilnom odvajanju otpada.
Mislite li da su naši građani dovoljno educirani o odvajanju otpada i ako ne, što mislite zašto je tome tako?
Prvo bih napomenula kako bi edukacija o odvajanju otpada trebala biti navezana na cjelokupnu održivost, globalno zatopljenje te klimatske promjene, a to kod nas često nije slučaj. Isto rezultira nerazumijevanjem problema te revoltom kod brojnih građana. Kada ljudi nisu dovoljno informirani o potpunoj održivosti i vlastitoj važnosti u tome, manje smo skloni aktivnom sudjelovanju. Prva stvar koju trebamo promijeniti je naš pristup prema tome. Sve zajednice hitno trebaju započeti raditi na promjeni jer održivost je ključ za stvaranje boljeg društva u cjelini. A razlozi su naravno, razni. Oni mogu uključivati nedostatak dostupnih informacija ili kampanja, nedovoljnu komunikaciju između vlasti i građana, nedostatak resursa za obrazovanje ili jednostavno niska razina svijesti o važnosti pravilnog odvajanja otpada. Edukacija igra ključnu ulogu u svemu.
Što mi kao pojedinci možemo učiniti, promijeniti u našim navikama da pomognemo u očuvanju okoliša?
Važno je shvatiti da čak i najmanje promjene u našem ponašanju prema okolišu čine značajan korak prema boljoj budućnosti za naš planet. Kroz vožnju bicikla, pametnije kupovine, odabir ekološki prihvatljivih proizvoda i pakiranja te prenamjenu stvari, možemo doprinijeti očuvanju okoliša. Izbjegavanjem ispisivanja nepotrebnih dokumenata, hodanjem umjesto vožnje automobila te smanjenjem otpada hrane, pridonošenje postaje još očitije. Uzmite plastičnu vrećicu koja lebdi okolo i odložite je tamo gdje treba – u spremnik za recikliranje plastike. Važno je stalno učiti i educirati se, a zatim podijeliti stečeno znanje s drugima kako bismo nastavili pozitivan lanac promjena!
Velik broj stanovnika na svijetu gladuje, a mi često bacamo ostatke hrane. Kako da to promijenimo ili iskoristimo te ostatke?
Svi smo dijelovi kompleksnog ekosustava, i svaki komadić hrane koji završi u smeću predstavlja ne samo ekološki problem, već kao što navodite, i moralni. Nažalost jako ljudi zaboravlja koliko je samo uloženo u hranu kako bi uopće došla do našeg stola. Bacanje hrane doprinosi emisijama stakleničkih plinova, gubitku dragocjenih resursa te povećava količinu otpada. Osim ekoloških aspekata, financijski i praktični razlozi igraju ključnu ulogu u motivaciji za smanjenje otpada hrane. Racionalnim planiranjem obroka i kreativnim korištenjem preostale hrane, možemo značajno smanjiti troškove u našim kućanstvima. Svaka namirnica koju uspješno iskoristimo umjesto da je bacimo predstavlja ne samo financijsku uštedu, već i doprinos očuvanju okoliša. Neka početak bude s malim koracima poput popisa za kupovinu, planiranja obroka, pravilnog skladištenja hrane i aktivnog traženja načina kako iskoristiti ostatke. Pretvaranje ovakvih praksi u način života može imati pozitivan utjecaj ne samo na nas same već i na zajednicu oko nas.
Navodno su plastične vrećice zakonom zabranjene. Mislite li da ih i dalje ima previše u trgovinama?
Zabrana se odnosi na plastične vrećice za nošenje s debljinom stijenke između 15 i 50 mikrometara. To znači da su dozvoljene na tržištu tanje plastične vrećice koje se koriste isključivo iz higijenskih razloga ili kao primarna ambalaža za rasutu hranu kako bi se spriječilo bacanje hrane. S druge strane, plastične vrećice za nošenje deblje od 50 mikrometara, koje su namijenjene višekratnoj upotrebi, i dalje su dopuštene za prodaju. Dakle, zabrana vrijedi samo za vrećice određene debljine, ostale nisu zabranjene. Svakako mislim da je to prvi korak i da će se postepeno ići prema potpunoj zabrani. Ja bih orva potpisala potpunu zabranu međutim tržišno je to vrlo zahtjevno za provući. No mi možemo ovdje utjecati – koristite one vrećice koje već imate u kući bilo da su plastične ili krpene.
Tijekom blagdana stvara se puno nepotrebnog otpada. Što ljudi mogu promijeniti u svojim navikama za Božić ili na Dan svih svetih kako bi stvarali manje otpada?
Prvi savjet koji bi bio je da se koristi manje jednokratnih predmeta, naročito plastičnih. Ovdje apeliram na plastične svijeće koje se mogu izbjeći. Što se tiče savjeta za Božić, pri planiranju obroka razmotrite upotrebu lokalnih, sezonskih i održivih namirnica kako biste smanjili ugljični otisak, a svakako razmislite i o energiji koju koristite, i ako je moguće, smanjite potrošnju iste. Na primjer, ako postavljate ukrase i rasvjetu, razmislite o korištenju LED svjetala koja troše manje energije. Također, ograničite vrijeme kada su uključena kako biste smanjili potrošnju energije. Umjesto upotrebe ukrasnog papira i trake koji često završavaju kao otpad, razmislite o upotrebi tkanine, recikliranog papira ili drugih materijala za pakiranje poklona ili jednostavno, poklonite iskustvo umjesto fizičkog poklona.
Na koji način neodvojivi čepovi pomažu u smanjenju plastičnog otpada i zašto je to važno?
Odvajanje čepova od bočica prije recikliranja može dovesti do gubitka čepova tijekom procesa prikupljanja i transporta otpada. Neodvojivi čepovi sprječavaju ovu vrstu gubitka. Čepovi su od tvrde plastike, specifično polietilena visoke gustoće (HDPE), dok su boce izrađene od polietilen teraftalata (PET) te ih je potrebno odvojeno reciklirati. Većina sortirnica u Hrvatskoj radi manualno, što često rezultira propuštanjem ovog sitnog, već odvojenog dijela plastike. Ovo ne samo da uzrokuje gubitak potencijalno vrijednih resursa, već i smanjuje učinkovitost procesa recikliranja. Plastika dobivena recikliranjem čepova može se koristiti za proizvodnju različitih novih proizvoda. Primjeri upotrebe recikliranih čepova u praksi uključuju plastične daske za rezanje, različite alate i spremnike, građevinski materijal pa čak i vrtni namještaj.
Jesu li samo potrošači odgovorni za otpad ili i proizvođači?
Odgovornost za upravljanje otpadom ne leži isključivo na potrošačima ili proizvođačima; to je zajednički napor koji uključuje sve dionike u lancu proizvodnje i potrošnje. No, ja prvenstveno djelujem prema građanima i dijelim savjete vezane za kućanstvo i pojedinog građanina koji može učiniti puno samo uz malo volje i osvrtanja oko sebe.
Lažu li ponekad tvrtke da su ekološki osviještene ili da su njihovi proizvodi ekološki prihvatljivi?
Da, nažalost, postoje slučajevi kada tvrtke koriste marketinške strategije kako bi se prikazale ekološki osviještenima ili da su njihovi proizvodi ekološki prihvatljivi, iako to ne mora biti istina.
Kako prepoznati je li neka tvrtka uistinu ,, zelena“?
Tvrtke koje su stvarno posvećene održivosti obično su transparentne o svojem opskrbnom lancu. Ako tvrtka dijeli informacije o porijeklu sirovina, proizvodnom procesu i drugim koracima u opskrbnom lancu, to može ukazivati na ozbiljnu predanost održivosti. Provjerite web stranicu, proučite certifikate, pročitajte izvještaje o održivosti i pratite napredak. No, prosječnom građaninu ovo je sve vrlo nejasno i komplicirano pa rekla bih čak i nevažno. U konačnici, rekla bih da je uvijek umjerenost u svemu ključna pa tako, za početak, vi birajte proizvode bez ambalaže, u prihvatljivijoj ambalaži, sezonske i lokalne i već ste puno učinili.
Možete li nam objasniti što je to Greeenwashing?
Greenwashing je marketinška praksa koja se koristi kako bi se tvrtke prikazale ekološki osviještenima ili njihovi proizvodi označili kao ekološki prihvatljivi, iako u stvarnosti možda nisu. Ova pojava uključuje davanje lažnih ili obmanjujućih informacija kako bi se stekao pozitivan dojam o ekološkim praksama tvrtke ili proizvodu. Pojedinačni primjeri greenwashinga mogu varirati, a tvrtke se mogu poboljšati ili mijenjati tijekom vremena. Jedan od banalnog primjera je korištenje zelene boje. Korištenje zelene ili simbola prirode na ambalaži kako bi se stvorila percepcija ekološke odgovornosti, čak i ako su stvarne ekološke prakse tvrtke upitne. No, EU ide prema potpunoj transparentnosti poslovanja pa mislim da u budućnosti neće biti mjesta za ovakve prakse i potrošači će moći donositi informiranije odluke pri kupnji.
Koja je vaša poruka i nama koji želimo postati bolji građani i poduzećima koja žele biti stvarno ekološki osviještena?
Svi smo odgovorni za budućnost naše planete i ako djelujemo zajedno možemo donijeti stvarne pozitivne promjene. I ne zaboravimo da svaka mala održiva promjena vodi k drugoj maloj ili većoj promjeni pa onda dobijemo efekt grude snijega, kotrljanjem postaje sve veća i veća…
Lukas Šebek