Na radionicama pod nazivom Zvukovne igre koje su za potencijalno darovite učenike u sklopu projekta Vudrenkind osmislile i održale prof. Marina Sertić i Nina Rezo učenici su imali prilike osvijestiti pojmove zvuk, ton i šum, „vidjeti“ zvuk vlastitog glasa pomoću digitalne tehnologije te kroz zabavne igre pogađanja „ naćuliti uši“ ne bi li zvukom samostalno ispričali priču. Zvukovne priče su priče ispripovijedane zvukovima, odnosno zvučnim efektima. Te zvukove možete samostalno snimiti za potrebe vaše priče, no obzirom da to nije lagan zadatak i da često stvari ne „zvuče“ na snimci onako kako ih percipiramo uživo, mi smo se poslužili virtualnim zvučnim bibliotekama.
Svaka priča mora se sastojati od uvodnog, glavnog i završnog djela, pa tako i priča ispričana isključivo zvukovima. Prvo je trebalo osmisliti dobru priču, a dobra je ona koju možemo čitanjem čuti. Nije bilo previše vremena pa su priče morale biti kratke, ispričane pomoću najviše pet zvukova. U svakom trenutku bilo je bitno postaviti pitanje što mogu čuti? Kada se priča svela na zvukove , odabrali su se i na računalo preuzeli najbolji zvukovi. Poznavanje engleskog jezika u ovom koraku je vrlo bitna stavka jer su tražilice i pretraživači na engleskom jeziku, moraju se koristiti ključne riječi bez puno kompliciranja. U programu Audacity učenici su uz pomoć već školovanih učenika slagali zvukove u
cjelinu, povezivali ih, preklapali, kratili, stišavali, kako postupno tako naglo, te na kraju izvezli u audio format.
Elenina priča govori o medvjedu koji se budi iz zimskog sna na svoj rođendan. Nakon što otkrije kako mu nitko nije došao čestitati , u suzama gasi svjećice na torti, jede ju sam i vraća se na spavanje.
Nikola priča priču o poruci u boci koju čovjek baca u more u nadi da će ju netko pronaći i pročitati no val baca staklenu bocu u stijene, ona se razbije, a samim time poruka nestaje na dno mora. To je čovjeka jako razljutilo. Tko zna, možda mu priroda šalje skrivenu poruku da se u more ništa ne baca…
Ivan je zvukovima ilustrirao ono što će najviše pamtiti, a to je odlazak u školu u prirodi. Put autobusom, brodom, smijeh i dječja vreva te povratak kući.
Na prvoj radionici učiteljici Marini asistirali su i naši novinari Dorijan Horvat i Juraj Petir
Profesorica engleskog jezika, Marina Sertić na radionici nam je puštala zvukove kojima su bile prikazane poznate bajke. 1. je bila Pinokio. 2. je bila Trnoružica i 3. je bila Crvenkapica. Onda smo morali podesiti uši prema naprijed i žmiriti, dok nam je profesorica proizvodila zvukove i morali smo dok smo žmirili prstom pokazati otkud dolazi zvuk. Zatim smo bili slušali razne zvukove na stranici Spektogram. Neki od zvukava bili su puhanje u čašu, flauta i zvuk ptica. Na kraju smo bili pomagali učenicima nižih razreda u Audacityju montirati zvukovne priče koje su osmislili.
Dorijan Horvat
Na radionici smo slušali zvučne zapise i zvukovne priče. Prvo su svi učenici podesili uši i zatvorili oči, onda je profesorica lupila u limenu kutijicu i učenici su morali odrediti otkuda zvuk dolazi. Zatim je profesorica pustila zvučne zapise koji opisuju događaje iz neke poznate bajke pa su učeni pogađali koja je to bajka. Nakon toga profesorica je pustila neke zvukovne priče koje su učenici 5. razreda radili. Onda su učenici 5. razreda pomagali učenicima 3. razreda napraviti zvukovnu priču. Na kraju su svi slušali neke zvukove iz Spektograma.
Juraj Petir
Zvukovne priče II. dio
U četvrtak u PŠ Vugrovec se otišao korak dalje. Nakon prepoznavanja zvukova u igri „Što se to čuje“, učenici su dobili nimalo lagani zadatak od gotovih zvukova napraviti priču. To je bilo poput slikanja kolažem napraviti cjelinu od možda na prvi pogled nespojivih dijelova.
Priče koje su nastale na radionici:
Elena – tata spava, budi ga plač bebe, otvara vrata, zvecka ključevima i odlazi … kuda?
Ena & Ivan – tata je bolestan, hoda šumom, čuje šuštanje lišća ih kojeg izlazi vila koja ga čarolijom izliječi pa je dijete sretno
Iva & Korina – odlazak u školu
Bilo kako bilo, priče su svuda oko nas, samo moramo naučiti pažljivo slušati.
Marina Sertić