Vrijeme darivanja i pomaganja uvijek povezujemo s Božićem, ali naša škola je dokazala drugačije. Iako se Božić stvarno i bliži, mi smo povodom Dana kruha, 17. 10. 2024. održali priredbu na kojoj je bilo par točka i blagoslov sve hrane koje su učenici donijeli. Sva hrana koja je ostala, a bilo je stvarno puno nje, odnijeli smo u pučku kuhinju na Sv. Duhu. Projekt, koji je osmislila vjeroučiteljica Mirjana Novak, pod nazivamo ,,Mislimo jedni na druge” u naše 4 škole održava se već godinama i pomoglo je jako puno ljudi. Također smo u razdoblju od 18. do 17. listopada 2024. prikupljali: grah, krumpir, slatkiše, šećer, brašno, sol, ulje, rižu, tjesteninu, paštete, konzerve, kekse i slično ( sve ono što može poslužiti za pripremu obroka i nije pokvarljivo ili što korisnici mogu ponijeti kući kao trajni proizvod), za korisnike pučke kuhinje na Svetom Duhu.
Uvijek je lijepo pomoći nekome, ali mislim da je nas neke ovo blago šokiralo. Toliki red ljudi koji su čekali na te kekse, peciva i namirnice koje smo prikupili. Nismo očekivali toliko ljudi, pa smo zato pitali volontere i kuharicu ima li puno više ljude nego prijašnjih godina. Kuharica nam je rekla da je prijašnjih godina zajedno uz još još jednu kuharicu prije kuhala 50 kg graha, a sad po 70 kg, pogotovo nakon potresa. Ali ono što nas je zainteresiralo kod volontera je bilo to što ne pričaju hrvatski, već su došli iz Rumunjske, Latvije i drugih zemlja kako bi pomogli. Stvarno postoji puno ljudi koji vole pomagati, a upravo ti volonteri su nam dali jako dobar primjer. Nakon što smo pomogli podijeliti svu hranu, dobili smo kolače, ali većina nas je izgubila apetit kada smo vidjeli što ljudi rade za bar jedan obrok u danu. Svako vrijeme u godini je vrijeme da pomognete nekom, pogotovo ako stvarno imate mogućnost. Dani su sve hladniji i ljudima jako puno znači topli obrok koji ih može bar na kratko ugrijati.
Julija Forko
Donosimo vam i dojam jednoga od učenika koji je posjetio pučku kuhinju:
,,Ja sam Sven Puček, učenik 8.D razreda. Želim nešto ispričati o svome iskustvu u pučkoj kuhinji. Povodom obilježavanja Dana kruha u našoj školi OŠ Vugrovec-Kašina održana je priredba posvećena Danu kruha, uz koju je organizira donošenje pekarskih proizvoda u školu koji su se jeli poslije priredbe, uz to učenici su donosili prehrambene artikle (šećer, brašno, tjesteninu itd.). Nakon priredbe svi učenici, profesori i roditelji imali su priliku poslužiti se nekim od tih pekarskih proizvoda. Kada su se svi razišli i poslužili odabrana količina ljudi ostatak hrane spakirala je za pučku kuhinju. Voditeljica projekta Mislimo jedni na druge, naša vjeroučiteljica Mirjana Novak koja već dugo godina sve to organizira, odabrala je nekoliko učenika za odlazak u pučku kuhinju. Kada sam saznao da idem u pučku kuhinju bio sam vrlo veseo i ponosan na sebe jer sam znao da ću pomoći i usrećiti nekoga. Na samom ulazu u dvorište pučke kuhinje Sveti Duh vidio sam veliku kolonu ljudi koji čekaju na obrok s početkom posluživanja u 12:00. Kada smo stigli, pomogli smo istovariti hranu iz kombija kao bi ju lakše posluživali. Prije samog početka dijeljenja pomolili smo se; počeli smo dijeliti hranu koju smo sakupili u školi. Bilo je mnogo ljudi, i svi su bili vidljivo sretni kada smo im dijelili hranu, neki su tražili više, nekima je i mala količina bila dovoljna. Bilo je vrlo ugodnih ljudi, s nekima sam i popričao, ali bilo je i nekih pomalo neugodnih koji su imali razne zahtjeve, ali su i riječima bili neugodni. Unatoč tome, nisam im zamjerio, jer nikada ne znamo što ih je dovelo do toga. Imaju mnogo volontera, i vrlo dobar izbor hrane koji im bar malo pomogne da ne budu gladni. Osim ponude hrane koju im tamo pripremaju za taj dan, bilo je i voća i povrća koje su im volonteri dijelili. Ja sam bio emotivno vrlo potresen kada sam vidio kako ljudi mole za jedan mali komadićak hrane, koji je nama gotovo bezvrijedan. Divim se ljudima koji neplaćeno tamo rade, na njima se vidi osmjeh, zadovoljstvo i ponos time što su pomogli ljudima. I nas su ugodno iznenadili kolačem od kestena koji je bio vrlo ukusan.
Moj glavni dojam o posjetu pučke kuhinje je vrlo pozitivan, i sretan sam što sam pomogao ljudima bar malo; i nakon svega toga, sam pogled na sve mi je promijenjen. Tek sada sam svjestan koliko bih trebao biti zahvalan na svemu što imam, ali ne samo ja već i ostali koji se mogu zahvaliti Bogu što imaju što za pojesti i popiti, dok netko nema niti jedno niti drugo!”
Sven Puček