Provodite li previše vremena pred ekranima i na raznoraznim aplikacijama i društvenim mrežama? Jeste li se ikada zapitali kakav je zapravo vaš mozak? Može li on bez prestanka primati hrpu beskorisnih informacija i od njih filtrirati samo one koje su nam korisne i potrebne? Možete li računati na svoj mozak kod donošenja odluka i pamćenja bitnih informacija ili vaš mozak koji svakim danom upija sve više nepotrebnih i glupih informacija gubi upravo bitne informacije, a koncentracije je sve manje? Imate li brainrot ili trulež mozga? Naravno, mozak vam sigurno nije zelene boje i pun muha koje lete oko njega, ali to ne znači da to stanje nije itekako zabrinjavajuće i ozbiljno. Je li za naš mozak dobro svo to zujanje, skrolanje i prekomjerno gledanje u ekrane?
Što je to brainrot?
Brainrot nije samo Oxfordova riječ 2024. godine, za čiji se odabir složilo više od 37 000 ljudi, već je to i ogromni problem virtualnog svijeta, posebice među mlađima. Ta riječ se započela koristiti na društvenim mrežama samo kao šala, uz mnoge besmislene riječi kao što su sigma, skibbidy, demure i sl., ali kao i svi ostali trendovi to je preraslo u svakodnevnu uporabu. Dakle, brainrot je pogoršanje mentalnog ili intelektualnog stanja neke osobe kao rezultat konstante konzumacije internetskog sadržaja. Truljenje mozga je prihvaćeno kao smiješan i zanimljiv pojam, ali om to stvarno nije, jer ima ogromne posljedice koje mogu dovesti i do depresije. Naši mozgovi nisu dizajnirani za procesuiranje ogromne količine informacija kojima smo izloženi svaki dan. To dovodi do stanja poput mentalne iscrpljenosti, smanjenja produktivnosti, pa čak i problema s mentalnim zdravljem poput tjeskobe i depresije. Kao da mozak radi u prekomjernom ,,modu“ bez vremena za odmor, a tu počinje „truljenje“. Neki znanstvenici došli su do zaključka da konzumacija sadržaja koji otupljuje um doslovno može smanjiti količinu sive tvari u našem mozgu slično kao i kod posljedica konzumacija alkohola ili droga poput metamfetamina.
Kako prepoznati simptome brainrota?
Zamislite svoj um kao spužvu, ali umjesto da upija korisne informacije, on upija nasumični, često beskorisni šum. To je ono na što mnogi misle kad govore o „truljenju mozga“. Postoji puno znakova koji vam pokazuju da vaš mozak polako „truli“, a jedan od prvih je zamor od informacija. Ne želite skrolati, ali kao da vas nešto drži nad ekranom, kao da vas sila vuče sve bliže i sve više pa čitate samo naslove ili ključne riječi članaka, ili ste preplavljeni od količine informacija. Osjećate kompulzivnu želju za beskrajnim konzumiranjem sadržaja, poznatu i kao “doomscrolling”. Kao drugo, sveprisutno je multitaskanje ili višezadaćnost. To je u potpunosti normalno u nekim uvjetima, ali ako započinjete više obaveza odjednom i samo žonglirate među njima i ne dovršite nijednu, to je znak da vam se mozak ne može u potpunosti koncentrirati. Još jedan simptom bi bio konstanto praćenje istih stvari. Ako se u svijetu desi neka grozota, kao što se dešava svakog dan, naravno mediji će nas zatrpati količinom informacija. Ali osjećate li se išta pametnije i inteligentnije nakon svog tog kaosa koji će vam prolaziti kroz već pretrpanu glavu? Vjerujem da biste se osjećali anksiozno i tužno jer ste potrošili i više vremena nego što je planirano. Nije zasigurno dobro kad gledate društvene mreže prije nego što morate nešto obaviti pa si govorite: „Još samo pet minuta!“ ili „Sad je 15:02 pa moram čekati do 15:10.“ i tako satima dok ne krenete žaliti vrijeme koje ste potrošili.
Koliki je efekt na naš mozak?
Naši mozgovi nisu naviknuti na ogromnu količinu informacija koju treba podnijeti, zato je efekt truleža mozga velik. Truljene mozga možemo usporediti s virusom, opasan je i brzo se širi, samo što ovo nije zarazno i za to stanje ne postoji cjepivo. Naravno, brainrot nije samo gledanje u ekrane bez prestanka, već se to odnosi i na naše ponašanje izvan virtualnog svijeta. To utječe na naš način komuniciranja sa ljudima, razmišljanje i fokus. S vremenom se pretvaramo u neproduktivne robote. Rijetko kada sada možemo vidjeti mlade kako razgovaraju bez mobitela u ruci, a još rjeđe vidimo mlade koji se upoznaju i sprijateljuju uživo, a ne preko tekstualnih poruka i memova. Dobro su nam naši bake i djedovi govorili kako je u njihovo vrijeme bilo bolje…
Što možemo učiniti da se vratimo u normalu?
Za početak, trebamo prihvatiti činjenicu da je naš mozak prepun gluposti i da imamo problem i čim učinimo taj prvi korak, dalje će biti lakše. Nakon toga trebamo se „odvikavati“ od provođenja previše vremena pred ekranima. Naravno, mobiteli nam mogu neke stvari i olakšati, ali društvene mreže rade u potpunosti suprotno. Kako svakim danom ima sve više i više updateova, u postavkama u aplikaciji postoji mogućnost da si postavimo ciljano ograničeno vrijeme korištenja aplikacije. Također, rješenje je i povećana fizička aktivnost kao što je trčanje ili odlazak u teretanu. Ne mora to biti neki određeni sport za koji je potrebno strogo treniranje, već to mogu biti šetnje, pilates ili slične varijante kod kuće. Važno je bilo kakvo kretanje, jer je naše fizičko zdravlje bitno, kao i mentalno. Još jedna nova navika nam može biti da usporimo tempo. Život zna bit ubrzan i pun obaveza, ali sigurno postoje dijelovi u danu kada možemo zastati i malo razmisliti. Ono što pročitamo, zapamtimo razmišljanjem, ono što trebamo obaviti, ako smanjimo vrijeme provedeno pred ekranom, napravit ćemo za onoliku količinu vremena koju želimo, a ne za onoliko koliko nam je ostalo nakon dugog skrolanja. Prakticirajte mindfulness. Usporite. Uzmite si vremena da se osvrnete na ono što konzumirate i kakvima vas to čini. Pročitajte cijelu knjigu. Pogledajte dokumentarac bez ometanja. I na kraju, pokušajte s danima digitalnog detoksa. Možda svake nedjelje, uzmite pauzu od ekrana – bez telefona, bez e-mailova, bez društvenih mreža. Samo vi, vaše misli i svijet oko vas. S obzirom na to da puno ljudi ima ovaj problem, bez da su toga i svjesni, ako netko pokuša pomoći sebi, neka i upozori i drugoga. Nije pristojno napadački se obratiti bilo kome, ali ako na lijep način predložimo nekome da ostave mobitel dok ručaju, dok peru ruke ili sl. već će se primijetiti promjene u društvu. I za kraj, uvijek trebamo ostati svjesni i pametni oko prijašnjih grešaka, kako ih ne bismo ponovno učinili.
Julija Forko