Nakon dugoiščekivana dva mjeseca, napokon je došao i red na nas da ugostimo naše hostove iz Katalonije i Italije. U tjednu od 4. 5. do 8. 5. 2026. zajedno smo rješavali razne izazove i zadatke, a jedan od njih bio je upravo korištenje programa Audacity i produkcija podcasta (budući da je zajednička tema medijska pismenost, a s našim prijateljima u Manresi smo izrađivali filmove).
Na koji način smo to sve napravili? Naše učiteljice pripremile su za nas zanimljivu prezentaciju u programu Canva. Uvodnu radionicu nam je održala učiteljica Marina Sertić. Na početku nam je postavljeno pitanje koja je razlika između podcasta i radija uživo. Svi su uglavnom bili na dobrom tragu pa smo vrlo brzo došli do točnog odgovora – podcasti su snimljeni unaprijed.
Imali smo kratak kviz s nekoliko zvukova, a naš je zadatak bio „dešifrirati“ o kojim se zvukovima radi. Kako smo dalje napredovali, sve teže smo dolazili do konačnih odgovora i kompromisa. Također smo imali četiri kratke priče napravljene od najviše pet različitih zvukova koje smo trebali pogoditi.
Zadatak je bio osmisliti priču od nekoliko audiosnimaka / zvukova koje smo dobili u Google Classroomu. Zvukovi su uključivali, primjerice, vožnju automobila, hrkanje i mačku. Naši su učenici, kao i uvijek, bili kreativni pa smo dobili kratke priče o jutarnjim i noćnim rutinama, pa čak i o nespretnim situacijama s mačkom, a našla se i jedna o Ivici i Marici.
U srijedu je bilo vrijeme da krenemo ozbiljnije s radom. Podijeljeni u ekipe dobili smo zadatak osmisliti modni podcast. Svaka je grupa imala različite uloge – od istraživača i scenarista do voditelja i gosta.
Prvo smo se upoznali s profesionalnom opremom, odnosno snimačem. Unatoč zapletenim žicama slušalica, uspjela sam učenicima iz Španjolske i Italije dočarati pravi stereo zvuk. Njihove su reakcije bile očekivane – svi su bili iznenađeni i pomalo zaprepašteni.
Kako je snimač bio samo jedan, a nas čak 34, nismo ga svi mogli koristiti, pa smo se poslužili diktafonima na našim mobilnim uređajima i aplikacijom Vocaroo. Prije toga smo u Vocaroou vježbali govor i snimanje te zajednički raspravljali o tome što možemo poboljšati. Zadatak je bio pročitati jednu od ponuđenih priča tako da svojim govorom prenesemo određenu emociju (strah, govor stare bake i sl.).
Kod podcasta smo se morali podijeliti na uloge montažera, scenarista, voditelja i gosta. Sami smo osmislili scenarij, snimili ga, montirali i odglumili. Iako je bilo zahtjevno, brzo smo se organizirali i pronašli glazbu te audio efekte.
Najveći izazov bio je snimanje. Oprema nije bila profesionalna, a škola je imala mnogo jeke, pa smo morali pronaći prostor u kojem će snimka biti što kvalitetnija. Kako smo bili pomiješani, učenici iz Vugrovca brzo su pronašli rješenje – stubište. Možda nije bilo idealno, ali je u danim uvjetima bilo najbolje rješenje.
Snimali smo uz mnogo pokušaja i pogrešaka, no najvažnije je da smo uspjeli. Za srijedu je to bilo to.
Samo dva dana kasnije ponovno smo se našli u istoj učionici i istim ekipama. Bio je red na montažu i izradu Canva postera koji je služio kao vizualni prikaz naših podcasta. Sve snimke ubacili smo u Audacity i započeli zahtjevniji dio radionice.
U školi imamo nekoliko učenika s iskustvom u montaži pa su oni preuzeli taj dio posla, dok se ostatak tima bavio izradom Canva postera. Zajedničkim smo snagama dovršili svoje podcaste i pomagali jedni drugima.
Zatim smo preslušali sve radove i iznijeli svoja mišljenja. Prvi je bio edukativni podcast „Fashion Ties“, koji je ukratko potvrdio opstanak i budućnost kravate kao glavnog simbola naše mobilnosti.
Sljedeća emisija bila je izmišljena priča o haljini.
Tema jedne grupe su bile razne modne situacije i „failovi“, uz spominjanje zvijezda kao što su Heidi Klum i Lady Gaga.
Jedna emisija bavila se i Zara „baggy“ odjećom, o kojoj su učenici raspravljali kao o modnom trendu.
Za kraj su bile dvije emisije u obliku intervjua, u kojima su učenici govorili o modi i svojim omiljenim brendovima.
Sve smo zajedno komentirali i davali prijedloge za poboljšanja.
Izrada podcasta bila je samo jedna od aktivnosti tog tjedna, ali meni posebno draga. Kako odlazim iz ove škole, bilo mi je iznimno drago vidjeti koliko učenici znaju i žele učiti o montaži i digitalnim alatima. To nije lako i zahtijeva mnogo truda i vremena.
Ponosna sam na sve učenike koji su se okušali u ovome. Svi smo bili zadovoljni aktivnostima koje su naše učiteljice pripremile. Najvažnije od svega je da smo iz učionice izašli bogatiji za nova znanja, vještine i – ponosni na sebe.
Petra Klarić