Mato Lovrak jedan je od najpoznatijih hrvatskih pisaca i zasigurno najpoznatiji učitelj. Upravo se meni pružila prilika sudjelovati na Lovrakovim danima kulture kao nagrađena učenica u kategoriji novinarskih radova. Moj dan započeo je vrlo kaotično uz ispit iz matematike i rad iz hrvatskog za ocjenu, ali unatoč tome skupa sam se s učiteljicom Dijanom Požgaj i ravnateljem naše škole , Vladimirom Vugerom uputila prema Velikom Grđevcu, otkuda i dolazi sam Mato Lovrak. Dan je bio kao stvoren za izlazak u prirodu dalje od grada. Na putu do tamo nekoliko puta kružili smo jer nas je Google navigacija navodila na krivi put. Na kraju ipak smo pronašli mjesto na kojem se održala podjela – ŠRC Kukavica.
Ono što mi se posebno dojmilo je upravo ta priroda i kako je sve oko nas bilo čisto i mirno. Tamo se nalazio restoran gdje su bili postavljeni prekrasni stolovi. Na terasi bio je stol koji je nudio širok izbor voća, narezaka, sira i sokova kojima smo se mogli poslužiti, a jagode su bile prava senzacija.
Oko podne je započeo program koji su otvorili voditelji, a zatim je zbor OŠ Mate Lovraka otpjevao nekoliko poznatih hrvatskih dječjih pjesmica iz filmova Družba Pere Kvržice i Vlak u snijegu. Nakon toga gledali smo malo duži film o Mati Lovraku i njegovom životu. Uslijedilo je i nekoliko recitacija koje su učenici priredili. Čuli smo i nekoliko pozdravnih riječi tamo nadležnih osoba, a kako ne bi bilo da su samo učenici nagrađeni. Nagradu za najbolji roman dobila je Jasminka Tihi-Stepanić, sa svojim romanom ‘Djevojka u sjeni tuge’ koji govori o borbama s mentalnim zdravljem naših vršnjaka i kako umjetnost spašava.
Nakon toga bio je red na nas učenike. Bilo je sveukupno 30 izabranih radova od djece koja dolaze iz svih dijelova Hrvatske. Moj nagrađeni rad bio je ‘Za kuhanje mi skupa, ali Dubai može’ u kojemu sam govorila o ljubavi prema čokoladi jer ipak je ovogodišnja tema bila ljubav sve pozlati, ali i o tome kako je inflacija utjecala na njezinu cijenu. Nagrade su bile u literarnoj, likovnoj i novinarskoj kategoriji.
Kao nagrade svi smo dobili zbornik sa svim objavljenim radovima u kojemu su bila još dva rada naših učenika – Korejska ljubav Anje Frigan i Naš učitelj Đuro Popović na virtualnoj izložbi Školskog i na plakatima kod Zrinjevca čiji su autori Lucija Perić i Lukas Šebek. Uz zbornik smo dobili jednu knjigu, kekse, suvenire i ono najbolje – statuu Mate Lovraka, koja je već pronašla svoje mjesto u mojoj sobi.
Nakon dodjeljivanja nagrada slijedilo je fotografiranje. Imali smo kratku pauzu do dugoiščekivanog ručka. U ponudi je bila goveđa juha za predjelo, a kao glavno jelo imali smo na izbor. Želimo li pohano, janjetinu, krumpir ili nešto treće. Svakako se nismo vratili gladni. Za desert bili su ponuđeni razni kolači, a nas su osvojile princess krafne. Bio je organiziran polazak do Kulturnog centra Mato Lovrak – do mlina i vlaka iz poznatih romana, no mi smo se nešto prije svih uputili onamo kako bismo u miru uživali u prirodnim čarima Velikog Grđevca. Bilo je zanimljivo gledati onaj vlak iz početka 20 stoljeća pogotovo zato što neke HŽ vlakova danas smatraju starima.
Šećući uz mlin nisam se mogla ne sjetiti naše učiteljice Dorotee Baričević kod koje smo čitali Družbu Pere Kvržice za lektiru i od tada nam je to postala jedna od dražih.
Kako bi još malo uživali na suncu sjeli smo na kavu, a nakon toga smo krenuli kući. Meni je bilo iznimno lijepo sudjelovati u ovako važnoj manifestaciji, pogotovo zato što jako cijenim Lovrakova djela i bilo koju formu umjetnosti. Atmosfera je bila jako lijepa i više nego ugodna, a pogotovo uz dobru pratnju. Drago mi je što sam svojim djelom imala priliku predstavljati našu školu. Nadam se da će i sljedeće godine veći broj naših učenika dobiti priliku sudjelovati, jer ću ja taj dan pamtiti kao jedan od ljepših.
Petra Klarić