Povodom obilježavanja Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje u sklopu projekta Mislimo jedni na druge, u našoj smo školi organizirali prikupljanje nekvarljivih namirnica. Nakon školskih priredbi, 16. listopada, prikupljene smo namirnice odnijeli u Pučku kuhinju na Svetom Duhu. Osim namirnica, donijeli smo i ono što su naši učenici zajedno sa svojim roditeljima ispekli i pripremili.
Pučka kuhinja na Svetom Duhu djeluje pri Domu sv. Antuna Padovanskoga i svakodnevno priprema stotine toplih obroka za potrebite.
Toga su se dana mi učenice 6. b razreda, zajedno s učiteljicom Kristinom Sajković, zaputile smo se u Pučku kuhinju kako bismo uručile prikupljene darove, ali i saznale nešto više o njezinu radu i ljudima koji se ondje svakodnevno okupljaju.
Po dolasku smo razgovarale s dvjema korisnicama Pučke kuhinje, koje su nas vrlo ljubazno primile i odgovorile na naša pitanja. Nakon razgovora pomogle smo podijeliti preostalu hranu. Nažalost, neke su učenice morale krenuti kući, ali naša Lucija ostala je s učiteljicom kako bi razgovarala s konventualcem Antom Čibarićem i djelatnicom Dunjom.
Razgovor s korisnicama Pučke kuhinje
Najprije smo razgovarale s gospođom Zdenkom. Na pitanje kakva joj je hrana, odgovorila nam je da je solidna. Rekla nam je da joj se jako sviđa što djeca sudjeluju u ovakvim akcijama jer joj je drago što smo dio njihovih života.
Pitali smo je bi li preporučila djeci da više sudjeluju u humanitarnim akcijama. Odgovorila nam je: „Da, budite vrijedni, pametni i pomažite drugima.”
Posebno nas je razveselilo kada smo je pitale je li zadovoljna uslugama. Odgovorila je: „Da, s vama jesam.” Na kraju smo je pitale što joj je najfinije od hrane. S osmijehom nam je rekla: „Najfinije su mi čokoladne kocke jer volim čokoladu i uglavnom mi je sve fino jer sve što ste donijeli je od srca.”
Razgovarale smo i s gospođom Vesnom. Na pitanje kakva joj je hrana, kratko i jasno odgovorila je: „Dobra.” Rekla nam je kako joj se sviđa što djeca sudjeluju u ovakvim akcijama te smatra da bi djeca trebala još više pomagati starijim i bolesnim osobama. Zadovoljna je uslugama Pučke kuhinje, a na pitanje što joj je najfinije odgovorila je: „Sve je OK.”
Pitali smo je i bi li dolazila u Pučku kuhinju kada bi imala mogućnost izbora. Ispričala nam je da ne bi, ali da ima bolesnog sina koji je stopostotni invalid i zbog njega najviše dolazi jer on ne može sam. Prije nekoliko godina otišla je u mirovinu i tada nije dolazila u Pučku kuhinju, no zbog male mirovine ponovno je morala početi dolaziti.
Njezina nas je priča posebno dirnula i podsjetila da iza svakog obroka i svakog dolaska u Pučku kuhinju stoji nečija životna priča te da nekim ljudima ovakva pomoć zaista mnogo znači.
Dunja – 30 godina volontiranja i pomaganja drugima
Razgovarale smo i s djelatnicom Dunjom, koja nas je posebno inspirirala svojom pričom. Već 30 godina volontira, i to ne samo u Pučkoj kuhinji nego i u drugim ustanovama. Sudjeluje i u radu Humane Nove Zagreb, organizacije koja se bavi prikupljanjem i recikliranjem odjeće. Od prikupljene odjeće izrađuju se novi proizvodi, poput prekrivača, a njihovom se prodajom financira daljnji rad organizacije.
Dunja nam je ispričala da ju volontiranje ispunjava, da se u tome pronašla i da joj pomaganje drugima daje puno snage. Tijekom svih tih godina upoznala je različite ljude i njihove životne sudbine.
Njezina pomoć ne završava samo u kuhinji. Osobama s invaliditetom koje žive u okolici nosi hranu, pomaže u podjeli obroka onima koji se zbog stepenica ne mogu sami popeti do blagovaonice te im pomaže da dođu do stola. Brine se i o cvjetnjacima te stalno pomaže franjevcima.
Njezina priča pokazala nam je da volontiranje nije samo povremeno pomaganje, nego može postati način života. Trideset godina nesebičnog rada i brige za druge zaista je vrijedno divljenja.
Poruke konventualca Ante Čibarića
Naša učenica Lucija razgovarala je i s konventualcem Antom Čibarićem, čiji nećak pohađa našu školu.
Gospodin Ante imao je nekoliko lijepih poruka za nas. Učenicima je preporučio da slušaju svoje učitelje jer su oni njihovi drugi roditelji. Učiteljima je poručio da budu dobri prema učenicima jer su im oni poput drugih sinova i kćeri. Svome nećaku posebno je poručio da bude dobar.
Mali dar, velika radost
Ovaj nas je posjet naučio da pomaganje drugima ne mora biti veliko da bi nekome puno značilo. Nekome su topli obrok, komad kolača ili nekoliko lijepih riječi možda važniji nego što možemo zamisliti.
Drago nam je što smo sudjelovale u ovoj akciji i što smo svojim trudom, zajedno s roditeljima, učiteljima i ostalim učenicima naše škole, barem malo uljepšale dan korisnicima Pučke kuhinje.
Nakon ovog posjeta shvatile smo koliko je važno imati razumijevanja za druge, pomagati onima kojima je pomoć potrebna i ne zaboraviti da i najmanja gesta dobrote može nekome puno značiti.
Nadamo se da ćemo i ubuduće sudjelovati u sličnim akcijama jer smo naučile da je najljepše ono što darujemo od srca!
Tea Radošević, Lucija Tomić, Lara Combaj, Anja Frigan