Intervju s ravnateljem Arapskog centra u Zagrebu

 

Zašto Hrvati uče arapski

Ravnatelj Arapskog centra u Zagrebu otkrio nam je zašto Hrvati uče arapski, kako je to studirati u Kataru, a saznali smo i da su turcizmi u hrvatskome jeziku zapravo podrijetlom iz arapskog jezika

Popričali smo s Mustafom Alajbegovićem, karizmatičnim profesorom arapskog jezika i ravnateljem Arapskog centra koji se nalazi na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu. Naša voditeljica novinarske družine ujedno je i polaznica Centra te nam je dogovorila razgovor u kojem smo ponajviše željeli saznati kako i zašto Hrvati uče ovaj egzotični jezik.

Saznali smo da ste završili studij arapskog jezika u Katru. Kakav je studij tamo? Razlikuje li se puno od studiranja na našim prostorima?

Prednost studiranja vani je u tome što imate mogućnost upoznati studente iz čitavog svijeta. Ja sam imao tu čast da upoznam preko 150 nacija tako da je jedna od najvećih stvari kojom sam se obogatio na svom studiju vani upoznavanje drugih kultura kroz te studente.

fotografije ravnatelja Centra sa skoro svim hrvatskim predsjednicima

Kako ste došli na ideju za otvaranje Centra?

Kada sam se vratio sa svoga studija iz Katra, počeo sam raditi kao profesor arapskog jezika u jednoj školi stranih jezika. Pokazalo se da sam u dvije godine imao najveći broj učenika i onda je došla ideja o otvaranju prvog i jedinog takvog centra u Republici Hrvatskoj, ali i u regiji pa se sad možemo pohvaliti da smo prvi takav centar čak i u Europi.

Koliko stupnjeva ima Vaš tečaj arapskog jezika?

Tečajevi našeg arapskog jezika u našem Arapskom centru provode se po referentnom okviru od A 1 do C 2. U ovom trenutku najviši stupanj nam je B 2. Mimo tečajeva arapskog jezika od prvog do zadnjeg stupnja imamo i niže, srednje i više konverzacijske tečajeve.

Možete li nam reći koji je profil polaznika Vaših tečaja, jesu li to ljudi mlađe ili starije dobi? Zašto ljudi pohađaju Vaš tečaj arapskog jezika i koji su njihovi motivi?

Profil naših polaznika u Arapskom centru je raznolik. To su ljudi različitih zanimanja. Imamo geodete, ekonomiste, profesore, povjesničare… Međutim, najviše je ipak polaznika s Filozofskog fakulteta i Političkih znanosti. Imamo i mlađe polaznike, studente i one starije dobi. Razlozi pohađanja su razni. Neke ljude zanima isključivo arapski jezik. Jezičari su i dolaze zbog toga što žele naučiti novi jezik, no u zadnjih par godina vidimo da su najveći i najbitniji motivi ipak poslovni. Dosta ljudi dolazi u Arapski centar obučavati se i odlaze u arapski svijet.

U Hrvatskoj ne postoji studij arapskog jezika. Što mislite, hoće li se u budućnosti u Hrvatskoj otvoriti studij arapskog jezika?

Ta priča se već gura već sedam, osam godina koliko ja slušam. Ipak se za sada to neće dogoditi, ali u dogledno vrijeme možda se to i dogodi.

Mogu li i djeca osnovnoškolci i srednjoškolci učiti arapski jezik negdje u Hrvatskoj?

Naravno da mogu. Oni mogu učiti u Arapskom centru. Imamo i osnovnoškolce, grupe koje sam vodio od njihove šeste do desete godine. Oni imaju posebne grupe koje se vode subotom, a srednjoškolci ovisno jesu li mlađe ili starije dobi mogu ući u grupe za odrasle.

Koje riječi imaju sličnosti u hrvatskom i arapskom jeziku?

Jako je puno riječi koje su iz turskog jezika ušle u naš, međutim mora se znati da su sve riječi koje se smatraju turcizmima došle iz arapskog. Neke od njih su kahva, azimut, alkohol i tako dalje.

Proputovali ste puno arapskih zemalja. Gdje vam se najviše svidjelo? Koju biste destinaciju preporučili našim čitateljima?

Kad bih trebao birati između svih tih destinacija, prva destinacija koju bi svakako  trebali posjetiti je Jemen. Međutim, sada je u toj zemlji rat. Jemen je očuvao ono izvorno arapsko. I Sirija je destinacija koju bi trebalo posjetiti, ali nažalost i tamo je sada rat i jednostavno nažalost nemamo prilike onamo otići.

I na kraju, kakva je učenica naša profesorica?

Vezano za vašu profesoricu, moram reći da je ona jezičar. Ona je profesorica jezika i jedna je od mojih najdražih učenica u Arapskom centru i u svojoj grupi naravno odskače nad ostalim učenicima.

Nadia Popović i Patricija Jeličić

Komentari