Napokon je stigao i taj dugoočekivani dan za učenike sedmih i osmih razreda koji uče njemački jezik u našoj školi… Krenuli smo u Beč kako nismo posjetili jedan od najljepših adventski sajmova u Europi. Iz Zagreba smo krenuli u 3 sati i 50 minuta ujutro u petak 21. prosinca. Krenuli smo prema granici Slovenije i Hrvatske. Čudna stvar u vezi toga jest da kada su nam učitelji rekli da pripremimo osobne samo smo prošli granicu i nisu nas gnjavili pregledavanjem dokumenata. Kada smo ušli u Sloveniju, stali smo na nekih 15 minuta. Nekima je trebalo svježeg zraka. Nastavili smo dalje kroz Sloveniju i napokon smo došli u Beč. Izišli smo iz autobusa i krenuli smo polagano pješice u obilsku grada kako je bilo namjenjeno u planu.
Najviše smo razgledavali povijesne građevine i dok smo obilazili austrijsku metropolu mogli smo se uvjeriti koliko je to otmjen grad. Neka od mjesta koja smo obišli autobusom su: Parlament, Gradska vijećnica, Gradsko kazalište, Sveučilište, Votiv crkva, Kino Urania i gradski park. A u obilasku pješice vidjeli smo Museumsquartier, Muzej povijesti i umjetnosti, Park Goethe, Hofburg, Katedralu Sv. Stjepana i Haus der Musik. Tijekom obilaska naišli smo i na jedan prosvjed protiv zakona o klimatskim promjenama.
Najdraže od svega što smo vidjeli meni jest Prirodoslovni muzej. Dobili smo zadatke da fotografiramo tri zadana eksponata.
Ja sam se malo zadržao u muzeju jer sam htio biti što duže među mineralima, dok je većina i prije zadanog vremena otišla pred ulaz trošiti internet u muzeju igrajući igre.
U muzeju je bila i suvenirnica gdje su bili dosta fora stvari kao što su: česti minerali, priručnici o životinjama i praživotinjama, knjige o Einsteinu i drugim znanstvenicima (htio sam kupiti knjigu, ali ne znam u potpunosti njemački), plišanci itd., a netko je bio kupio ribu plišanca i cijelo vrijeme ga imao sa sobom i držao ga tj. grlio ga. Riba je dobila ime Gabi, i ne brinite – kasnije dok se vozila u autobusu nosila je sigurnosni pojas. Ja sam sebi kupio 4 minerala što me stajalo 20€. Dosta su mi fora, ali su česti pa se ne mogu pohvaliti što sam kupio 4 minerala za 20€. Dalje smo otišli u Hunderdwasser – remekdjelo suvremene arhitekture.
Tamo je bilo dosta fora dućana sa suvenirima i sve je bilo lijepo i zabavno i nakon obilaska krenuli smo ka autobusu i uputili se u obilazak dvorca Schonbrun. Ispred dvorca nalazili su se štandovi. Jedino što sam si kupio jest par kocki za bacanje (3 D20 i jednu D30), neki su si kupili autiće, a neki plišance. U samome dvorcu nismo smjeli fotografirati, što je šteta, ali smo uživali (bar ja). Bilo je puno dvorana koje su bile ogromne, ali kad kažem ogromne, mislim stvarno ogromne, a i oni su bili dnevni boravci, jedna prostorija koja me jako interesirala i dojmila jest neka vrsta privatne sobe Marije Terezije. To što me dojmilo u vezi toga jest to da sam saznao da je Marija Terezija voljela japansko-kinesku kulturu koja je bila popularna u to vrijeme, što me doista razveselilo jer ja volim Japan! Kada smo obišli dvorac bila je također suverninica gdje su se mogle kupiti dosta elegantne stvari. Ja se nisam mogao odlučiti da si kupim pero i tintu, ali kada sam bolje razmislio, ne treba mi. ”Ne trošite novce bezveze, djeco.”
I nakon svega toga smo krenuli u centar Beča oko 17:40. U centru smo imali 20 minuta razgleda, a ja i moja pratnja smo hodali smo uokolo. Bilo je kotača, vrtuljaka i svega što obično imaju na takvim mjestima. Smatrao sam da će Beč biti velika konkurencija Zagrebu što se tiče Adventa, ali ipak je po meni Zagreb zasluženo na prvome mjestu. U 18:10 smo se našli i krenuli smo prema busu. Ukrcali smo se i krenuli prema Hrvatskoj i putem su nas opet puštali kroz granice samo što na granici sa Hrvatskom i Slovenijom je bila velika gužva. Došli smo u Zagreb i svi su pošli svojim domovima.
Marko Vuger