Svijet je moja obitelj

Svaki čovjek pripada nekoj zajednici. U današnje vrijeme ni pripadnici izoliranih plemena, nažalost, često nisu potpuno sami. Od davnih vremena ljudi su se udruživali kako bi im bilo lakše. Tako su lakše lovili, prehranjivali se i brinuli za potomke. Stoljećima su te skupine bile sve veće i nastala su velika carstva u kojima su živjeli milijuni ljudi.
Danas ljudi kažu da živimo u „globalnom selu“. Procesom globalizacije sve je brže i efikasnije. Lakše se putuje, te vrlo brzo dobivamo vijesti iz cijeloga svijeta. Svijet se promijenio, ali bez obzira na razlike ljudi se moraju međusobno poštovati. Suradnjom među zajednicama dolazi no napretka, čuva se mir, lakše se brinemo o okolišu i sl. Svejedno radi li se o odnosu između plemena ili država.
Sve počinje od pojedinaca od kojih se sastoji društvo. Kako bi društvo napredovalo i razvijalo se svaki čovjek se mora pridržavati zakona, biti moralan i raditi za opće dobro. Isto tako društvo mora biti takvo da svi njegovi članovi budu zadovoljni. Tek tada društvo može napredovati. Svaka zajednica bi trebala biti otvorena i primati nove članove. Nažalost, često to nije tako. Sada se Europljani boje imigranata iz Azije i Afrike, a najčešće se bune oni koji su u tim bogatim zemljama prihvaćeni prije nekoliko desetljeća, na primjer Turci. Države sigurno trebaju biti oprezne zbog terorizma, ali ako se sasvim zatvore spriječit će i dolazak dobrih, vrijednih ljudi koji imaju nove ideje.

Ako se brinemo za svoju zajednicu, brinemo i za cijeli svijet.

Bernard Trempetić

Komentari