Bilješke jedne gimnazijalke VI

18.10.2019.

TETRIS CHALLENGE

Danas se nismo osjetili potrebu zagrijavati. Mislim da je tako i bolje jer – sudeći prema tome da su svi već s vrata hvatali mjesto za sjesti – petak je i nije baš da smo ludjeli za tom idejom.

Profesoričin prijedlog da sat posvetimo takozvanom Tetris Challengeu „pozdravili” smo aklamacijom. Naime, taj se Tetris Challenge odnosi na trend koji se širi među agencijama za provođenje zakona i vatrogastvo diljem svijeta – u kojima se redarstvenici i vatrogasci fotografiraju odozgo dok leže na zemlji sa svom opremom ključnom za svoje djelovanje.

Mi smo u Tetris Challenge uključili postere i fotografije družine KAOS, laptop, tablet, svežnje papira, stari dnevnik: stvari sentimentalne vrijednosti i one koje nose (ne)kakvu simboliku. Međutim, bilo je tu i atlasa, udžbenika iz Latinskoga, slušalica – pa i kutija Domaćice. Što se tiče potonjih, nije ovaj izazov bio prilika da pokažemo (ionako nepostojeće) tendencije, već je to način da pokažemo spremnost i smisao za dobrom „zafrkancijom”, koja je očito ključna za naše djelovanje.
Sat smo nastavili u afabilnoj atmosferi, zaigravši još jednu od onih igara (u) kojoj manjina ne vidi smisao.

Za kraj smo se s profesoricom dogovorili agitirati za uključivanje čitavog osoblja u Tetris Challenge – u ponedjeljak.

19.10.2019.

JA, GRAFOLOG I GRAFOMANIJA(K)

Za četiri dana pišem test iz Njemačkog.

Knjižnica je zatvorena do srijede pa sam Lovca u žitu posudila još ovaj utorak. Manjina me najprije upitala zašto – i odakle znam da nam je to sljedeća lek… „knjiga za cjelovito čitanje”, no. Potom i koliko stranica ima. To me obara.
Djelo je krajnje zanimljivo, već sam na tisućitoj stranici, a i neka dobra duša prije mene je ostavila papirić s bilješkama. Nisu dovoljno detaljne i počinju tek od dvjestote, ali mogle bi poslužiti.
Inače, ispisane su ženskim rukopisom prihvatljive estetike, (valjda) iz rokovnika neke njemačke banke. Nisam još pokušala iščitati psihološki profil osobe, koja je bilješke vodila; možda kada uhvatim vremena.

Danas sam pokušala napisati pjesmu zadavši si ograničenje: svaka riječ mora započeti na „l”. Malo sam zahrđala, uočila sam, ali ipak sam načinila nekoliko iznimki.

Nisam još poslala mail za natječaj, a i namjeravam nadopuniti osvrt na Dramsku.

Već nekoliko dana koristim najdisfunkcionalniju moguću gumicu za brisanje jer mi je staru, tj. novu progutao usisavač (zajedno sa – jednim od dražih mi – žutim markerom) kad sam neki dan u zanosu čistila radni stol.

U razredu smatraju da sam „književno osviještena”.

Žao mi je dječice koja idu u školu u poslijepodnevnoj smjeni. Koliko vidim iz sobe, počelo se (značajno) ranije smračivati.

Na Tjelesnome se lomim i previše trudim. Već treći dan zaredom ubijaju me noge. Proklete bile vježbe mobilnosti i stabilnosti!

I Kemiju sam se namjeravala javiti ovaj tjedan. Naposljetku je profesorica izjavila kako ne pita, ali mislim da mene i još nekolicinu pamte kao junake, što ima i svojih mana – ili će ih tek steći sljedeći sat Kemije.

Komentari