Nedavno smo saznali da naša profesorica Fizike i Informatike, Lea Ranec ima jako zanimljiv hobi. Oduševljene smo njenom kreativnošću i strpljivošću koji ovaj hobi iziskuje. Naime, saznali smo da skuplja Barbie lutke, ali iz sasvim originalnog razloga pa smo zato odlučile napraviti intervju s njom…
Vi barbikama udahnjujete novi život. To bi bio jedan od opisa vašega hobija. Molim Vas, objasnite našim čitateljima što točno radite!
Najjednostavnije rečeno, moj hobi je uređivanje barbika. Najprije se kupi najjednostavnija Barbie lutka, zatim se acetonom skine cijelo barbikino lice, a potom se sa jako tankim kistićima i akrilnim bojama ispočetka crta lice koje je onda puno realnije od onog tvorničkog lica. To je ono osnovno što se radi na samom licu, a kasnije se dorađuju dodatni detalji.
Koliko Vam vremena treba za izraditi pojedine dijelove lutke, a koliko da dovršite cijeli projekt? Šivate li sami i odjeću za njih?
Ovisi o tome kakva je ideja, koliko detaljno idem u izradu nekog kostima, jer sve šijem ručno i ovisno o detaljima. Ako radim svakog dana pomalo, treba otprilike mjesec dana za jednu lutku.
Kako ste došli na ideju da se bavite ovim hobijem? Kada ste otkrili da volite preuređivati/redizajnirati lutke?
Ja sam još kao djevojčica šivala haljinice svojim lutkama i to me baka naučila. I tako je to počelo. A kasnije sam vidjela na internetu što drugi ljudi rade i htjela sam probati.
Postoji više tehnika. Jedna od njih je i OOAK. Za što je to akronim i što točno znači?
OOAK je akronim od One Of A Kind, odnosno unikat, gdje od jedne tvorničke lutke, kojih ima na tisuće primjeraka, napravite nešto čega nema nigdje na svijetu. Tehnika ima različitih, može se bojati lice akrilnim bojama, može se bojati akvarelnim bojicama, posebno se rade frizure, pogotovo ako su nakovrčane, posebno se šiva kostim. Postoje i umjetnici koji šivaju samo kostime za lutke, ne bave se preuređivanjem lica i zovu se Doll Artists. Ovisno o tome što koga zanima, a mene puno toga zanima i volim svašta isprobavati. Sve što si možete zamisliti u prirodnoj veličini, a da je u veličini za lutke.
Inspiracija su Vam poznati likovi iz filmske umjetnosti, bajki, ali i povijesti. Navedite nam neke Vaše kreacije na koje ste najponosniji!
Najponosnija sam na kralja Tomislava, Nikolu Šubića Zrinskog, Barbaru Celjsku, od filmskih likova na Anu Šafranek… To su neki likovi čiju sliku imate pa se možete referirati na tu sliku. Na internetu postoje različiti izazovi te su neke ideje proizašle iz njih. Dobijete određeno vrijeme i onda izrađujete neku njihovu temu. Zadnji put kada sam sudjelovala, tema je bila ,,Kako bi životinja iz Disneyja izgledali kao čovjek”. Ja sam radila Patku Vlatku, ali nije bila patka nego čovjek. Imala je mašnu, ljubičastu haljinu, štikle…
Diskriminirate li Kena, ili je i on doživio kakvu preobrazbu u Vašim rukama?
Radim i muške likove, ali oni nisu direktno Ken, nego su akcijske figure i sl. Sve ovisi o inspiraciji, a problem je u tome što ja imam previše inspiracije. Većinom tako krenem i onda dobijem neku potpuno drugu ideju.
Imate li pomoćnike ili sve radite sami?
Sve radim sama, ali tu i tamo muž pomogne, pa on boji figurice, jer je maketar. U maketarstvu bojanje figurica je drukčije od bojanja lutaka jer morate sve pobojati, svaki nabor, svaki rub odjeće, dok ja recimo, bojim samo lice.
Koja lutka Vam je zadala najviše muka, odnosno, koju je bilo najteže napraviti?
Najteže je bilo napraviti moju Letiziju, za koju mi je bila inspiracija Venecijanski karneval. Nju je bilo jako teško napraviti jer je na njoj sašiveno 1500 perlica.
Kako ljudi najčešće reagiraju kada vide vaša umjetnička djela?
Kad ljudi saznaju za moj hobi li im se sviđa ili to smatraju djetinjastim.
Jeste li do sad imali kakvu izložbu i gdje?
Imala sam još kad sam bila u srednjoj školi, kao maturantica. U to vrijeme sam voljela povijesne kostime, ali tada nisam preuređivala lutke nego samo šivala kostime i onda sam u školskoj knjižnici imala izložbu, a prije dvije godine u Varaždinu su me baš Varaždinski maketari pozvali i organizirali su da imam jedan svoj stol kada su oni imali svoje natjecanje. Smatrali su da je to hobi sukladan njihovom hobiju, pa sam tamo imala izložbu.
Radite li samo poznate likove ili ste pokušali izraditi nekoga iz svog privatnog života i ako da, tko je to bio?
Nisam još probala izraditi osobu iz privatnog života jer mislim da još nemam toliko vještine da pogodim sličnost kako to drugi umjetnici znaju pogoditi. Ponekad imam i pauze po 3-4 mjeseca da ništa ne radim jer imam obaveza, pa se zato ne smatram još dovoljno vještom.
Poklanjate li ikad svoje lutke?
Poklanjam svoje lutke, nekad ih radim i za poklon. Jako mi je teško odvojiti se od njih pa onda moram uzeti lutku i reći ,,Aha, to će biti za moju prijateljicu Martinu”, ona je dobila Nefertiti.
Jeste li ikada odustali od neke lutke? Ako da, od koje i zašto?
Ako i odustanem, mogu ponovo obrisati lice i krenuti ispočetka. Znam neke privremeno staviti na stranu, pa onda ako nemam inspiracije ili dobijem neku drugu ideju, napravim skicu pa za nekih par mjeseci pokušam ponovno nešto izraditi. Nisam odustala, ali neke lutke čekaju svoj red.
Mislite li da je ovaj hobi za svakoga, a ako nije zašto?
Prateći grupe ljudi sa sličnim hobijem u kojima sam aktivna na Facebooku, primjećujem da ima ljudi koji jako brzo odustaju. Po meni je sve stvar vježbe. Neki čak to i profesionalno rade, prodaju i na tome zarađuju. Ali to je kao i u svemu, netko je za to više talentiran, netko manje, ali sve se može uvježbati, ako je za vlastiti gušt. Ako je za prodaju, onda to povlači neke druge kriterije, morate ugoditi klijentu i sl. No, svatko sebi bira hobi. Meni su, kada su neki ljudi vidjeli da to radim, unaprijed rekli da oni to sigurno ne bi mogli raditi.
Je li taj posao više zabavan ili zahtjevan? Opušta li Vas?
Ima svoje faze. Neke su malo manje zabavne, neke su zahtjevne. Ima tu puno toga za napraviti, pogotovo ako je zahtjevnija lutka. Npr. ako uzmem lutku s kojom se već netko igrao. One obično imaju zamršenu kosu, onda treba maknuti kosu, iz svake rupice izvući jedan pramen itd. pa to zahtijeva strpljenja i vremena. Često mi se zna desiti da mislim da će mi nešto super ispasti i onda mi to ne uspije, onda to maknem i onda probam ispočetka. Ali kada završim neku lutku, većinom sam ponosna na sebe i veselim se svakoj novoj.
Margita Lukačić
pitanja pripremile: Ema Palikuća, Viktorija Podgorski, Lana Jurišić, Ema Combaj, Magdalena Denić, Natalia Stjepić, Margita Lukaćić
intervju odradile: Margita Lukačić i Natalia Stjepić