Nije dugo trebalo da pojmimo kako novina poput navlake na licu može biti utillitarna i primjenjiva svojom »fortifikacijskom« ulogom.
Naime, zaklonito je to boravište od mijazma (i) tuđe netrpeljivosti, dijaboličnosti, psihocida, snishodljivosti, depravacije, nakarade prijateljstva, sardoničnih osmijeha, progresije mržnje i objeda, licemjerja, animoznosti. Nitko vam ih ne može prodavati bez vašeg pristanka! A ako si tko to i dozvoli… Sve što trebate je – kihnuti.
S druge strane, nije parafazija, već se (tuđe) misli preko višekratnih, pamučnih, eco-friendly, dezeniranih dvoslojnih maski (ili pak onih višeslojnih, impregniranih bakrovim oksidom) te pleksiglasa – zaista ne daju oblikovati. Blago, dakle, umornicima tuđih brlj(ezg)anja i kaljanja, ti zauvijek mogu ostati nemušti – ili samo škrti na riječima.
Pretpostavimo potom i da je somatomantija u potpunosti »istrebljena« te da je naše abociranje psiholoških profila na temelju pojavnosti – kao i stvaranje predrasuda o istima – ograničeno.
Naposljetku, savršeni primjeri svrsishodnosti »maskaradne« nedokučivosti jest upravo to što nikome (čitaj: profesorima) nisi dužan ništa ačik, otvoreno kazati, a i lupneš li kakvu bezglavu, besmislenu štokakvost, tvoje se alaste zigome neće same odati: nisi se dužan niti posramiti. Kozje je to beskrižje razmetnutih staza; ni po čemu se ne izdvajaš od ostalih!
Upravo takav, nepodatljiv i otporan na na utjecaj, kao poznavatelj vlastite veličine možeš si priskrbiti (još) jednu krinku (personaliziranu!) da simbolički pokriva tvoj identitet i lice (možda čak i nekoliko njih!).
…Samo kasnije s istih ne zaboravite abradirati pudere i(li) pljuvačke koje ste prethodno namijenili svojim mrziteljima i onima što su sami na sebe navukli animozitet!
No dobro, možda jesam odviše cinična, ali… Morate shvatiti: nije žvaka za seljaka, al’ je maska buržoaska!
Nikolina Antić