Istog dana kada smo obilježili Dan škole (28.4.2023.), obilježavali smo i Dan Eko-škole. Ove godine on je bio izuzetno važan zato što je naša škola dobila dijamantni status. Nakon 14 godina uspješnog provođenja programa 12 Ekoškola 8. GENERACIJE stekle su dijamantni status i naša škola je jedna od njih. Sve smo to uspjeli zahvaljujući velikom trudu svih naših djelatnika i učenika, a ponajviše koordinatorici naše škole prof. Đurđici Culjak.
Dan Eko-škole u duhu prošlosti
Na priredbi su tri točke bile posvećene Ekoškoli. Naš zbor pjevao je Eko himnu nape škole pod vodstvom prof. Stanislava Ferlina. Viktoria Mezga je recitirala pjesmu Zeleno srce, a za nastup ju je pripremila naša knjižničarka, Katarina Jukić. Učenici članovi Eko grupe iz Vugrovca iznijeli su komparativnu analizu ekologije nekad i danas u sklopu ovogodšnje teme Dana škole – osamdesete, koju je s njima pripremila njihova mentorica – Đurđica Culjak. Učenici su navodili neke razloge zašto je danas voda drukčija nego prije, što su nekoć ljudi jeli od voća i dostupne hrane. O tome kako je sve u 80-ima bilo puno drugačije. U osamdesetima su pića bila u staklenim bocama. Danas su pića većinom u plastičnim povratnim bocama. Plastične boce su štetne za okoliš, ali sakupljajući ih, čuvamo prirodu, a možemo nešto i zaraditi. Tada su se ljudi i više kretali. Koristili su stube jer nije bilo toliko liftova i pokretnih stuba. Vozili su se biciklima, djeca su išla pješice u školu i obitelj je najčešće imala jedan automobil. Danas se djecu vode svuda, čak i školu. Nekad se rublje sušilo vani, a UV zrake ubijale su bakterije. Danas se suši u sušilicama rublja koja troše električnu energiju. Svako vrijeme ima svoje dobre i loše strane. Danas nas ima više, živimo brže i imamo više želja i zahtjeva. Odaberimo najbolje iz svakog vremena, iskoristimo ono što nam pomaže, ali i čuva prirodu jer tako gradimo bolju budućnost za sve nakon nas.
Nakon priredbe podignuli smo i eko zastavu.
U nastavku možete pročitati komparativnu analizu ekologije u osamdesetima i danas u cijelosti:
Nekima su osamdesete dobre godine, a nekima su – davne godine.
No, kako bilo, tih se godina u Hrvatskoj pojavljuju ekološki pokreti, koji su u svijetu s radom započeli šezdesetih godina.
Jesu li osamdesete stvarni početak ekološke osviještenosti u Hrvata, jesmo li se i prije ekološki ponašali, a da to nismo ni znali, otkrit će vam naša komparativna analiza.
U osamdesetima su pića bila u staklenim bocama. One su se vraćale u trgovine pa slale na pranje i ponovo koristile.
Danas su pića većinom u plastičnim povratnim bocama. Plastične boce su štetne za okoliš, ali sakupljajući ih, čuvamo prirodu, a možemo nešto i zaraditi. Nepovratne boce razvrstavamo u žute vreće ili odlažemo u žuti spremnik te se one potom recikliraju.
Voda se osamdesetih točila izravno iz pipe. Pila se na brzinu iz ruke ili iz staklene čaše.
Danas mnogi kupuju i pije vodu iz plastičnih boca. Koriste se i plastične čaše. Ta ambalaža često završi pored koševa za smeće ili u okolišu pa zato provodimo akcije čišćenja okoliša.
Osamdesetih su ljudi jeli voće koje im je bilo lokalno dostupno – jabuke, kruške i šljive. Rajčica i ostalo svježe povrće jelo se samo u sezoni.
Danas jedemo i ananas, mango, artičoke i ostalo egzotično voće i povrće. Dostupno je tijekom cijele godine u velikim trgovačkim centrima. Znamo da to stvara mnoge ekološke i gospodarske probleme, zato se sve više okrećemo domaćim proizvodima na tržnicama i obiteljskim gospodarstvima.
Ljudi su se prije više kretali. Koristili su stube jer nije bilo toliko liftova i pokretnih stuba. Vozili su se biciklima, djeca su išla pješice u školu i obitelj je najčešće imala jedan automobil.
Danas svi imaju više obaveza i trude se na svako mjesto stići što brže. I nas djecu voze svuda, čak nas i u školu dovezu – gotovo pred ploču. Ali, zato se i mi trudimo što više baviti sportom.
Tijekom dana ljudi su prije i naporno fizički radili – u polju, vrtovima, tvornicama, kućanstvu.
Danas uglavnom sjede – na poslu, u automobilima, pred televizorom, računalom. Zato većina vježba u teretanama, trči, šeta, odmore provode aktivno.
Većina poslova u kuhinji se radila ručno pa tako i pranje suđa.
Danas imamo razne kuhinjske aparate – perilice suđa, razne pekače, mikrovalne pećnice i druge uređaje. Oni, istina, troše električnu energiju, ali štede vrijeme zaposlenim ljudima.
Nekad se rublje sušilo vani, a UV zrake ubijale su bakterije. Danas se suši u sušilicama rublja koja troše električnu energiju.
U kući je bio samo jedan televizor, radio, telefon pa su odrasli i djeca puno više vremena provodili vani i više su se družili međusobno.
Danas mobitel posjeduju svi ukućani, televizor je u svakoj sobi i u gotovo svakoj kući može se naći računalo, laptop ili tablet, play station. Trebali bismo razmisliti kako i zašto ih koristimo i to zbog potrošnje energije, elektroničkog otpada, ali i vlastitog fizičkog i psihičkog zdravlja.
Nekad su se koristile platnene maramice i pelene i one su se prale.
Danas se koriste jednokratne maramice i pelene, koje najčešće nisu razgradive i ostaju trajno u prirodi. Ali ljudi postaju svjesni problema s jednokratnim pelenama te prelaze na platnene pelene.
Nekad su generacije nasljeđivale odjeću i moda je trajala duže. Odjeća se krpala i prenamijenila. Tako je haljina postala suknja, a majica dugih rukava, majica kratkih rukava. Pleli su se puloveri i odjeća se šivala.
Danas se moda mijenja svake sezone. Odjeća se kupuje, a da se i ne nosi. Zbog toga se ljudi sve više povezuju na internetu i stvaraju grupe u kojima razmjenjuju ili poklanjaju odjeću te tako produljuju njezinu uporabu. Modno osviještene osobe kupuju rabljenu odjeću u second hand shopovima. Neupotrebljiva roba se reciklira i od nje nastaje nova odjeća ili materijal za tapeciranje namještaja.
Osamdesetih su se nasljeđivale školske torbe, ali i udžbenici.
I danas nasljeđujemo udžbenike od starijih učenika u školi, ali se oni koriste kraće, zato što se svake četiri godine njihov sadržaj mijenja. Koristimo i digitalne sadržaje za koje nije potreban papir te se ne moraju sjeći šume. Torbe se ne nasljeđuju, ali se koriste nekoliko godina.
Svako vrijeme ima svoje dobre i loše strane.
Danas nas ima više, živimo brže i imamo više želja i zahtjeva.
Odaberimo najbolje iz svakog vremena, iskoristimo ono što nam pomaže, ali i čuva prirodu jer tako gradimo bolju budućnost za sve nakon nas.
Lucija Đurković i Luna Tucaković