O pamćenju i zaboravu
Već smo spomenuli u prošlome članku Zmajčeka neke značajke i zanimljivosti o turskoj književnosti. Razlika između nekadašnjih i sadašnjih tema su velike te su iz toga razloga neke turske književnice i književnici doživjeli/e osude u turskome društvu.
Dok su starija književna djela opisivala društveni i religijski način života, suvremena turska književnost je raskinula svoje čvrste veze s prošlošću. Naime, estetika jezika je i dalje bitna, ali žarište je sada povijest koja je kritizirana, a ne samo zbir natuknica koji se prenosi novim generacijama.
Spisateljica Elif Shafak (rođena 1971.) je napisala nekoliko romana koji su prevedeni na mnoge svjetske jezike pa tako i na hrvatski jezik. U zagrebačkim knjižnicama se mogu posuditi romani Tri Evine kćeri, Kopile Istanbula, Palača buha, Majstor i ja te Četrdeset pravila ljubavi. Najpoznatiji njezin roman Kopile Istanbula je u 2006. godini u Turskoj bio najprodavanija knjiga, a popularnost je stekao zbog toga jer je Shafak skoro završila u zatvoru nakon što je objavljen.
Ana Novotny