Svi smo jedva dočekali 6.12. To je bio taj dan. Dan kada smo išli u Vukovar. U nastavku saznajte što smo sve vidjeli i kako smo se proveli.
Pred školu sam stigao među zadnjima, oko 5.45. Do 6 smo se sati svi okupili i utvrdili tko je što ponio (ništa zabranjeno!). U autobusu smo cijelih 6 sati vožnje razgovarali i puštali pjesme.
Odmah pri dolasku ostavili smo svoj trag
Kada smo stigli, nakon ručka, na rasporedu su bila 2 predavanja o Domovinskom ratu. Prilikom dolaska na ručak ispred restorana su radnici betonirali prilaz, i naravno da su neki ostavili svoj trag, ali doslovno, trag u friškome betonu…
Nakon ručka slijedila su dva predavanja. Prvo predavanje, meni osobno, nije bilo dosadno jer sam naučio neke nove stvari i uspio sebi sastaviti širu sliku o Domovinskom ratu (barem što se njegovog dijela u Vukovaru tiče). Drugo nam je predavanje održao branitelj. Pričao je o zbivanjima tijekom Domovinskog rata, ali samo o onima na području Vukovara. Pričao je o tome kako su srpske snage zauzimale grad iz dana u dan. Kada su predavanja završila napokon smo se smjestili u sobe. Dobili smo ključ od sobe kojeg je naravno Tin čuvao. Bojali smo se da ćemo biti u sobi tko zna s kime, ali smo bili s b i c razredom. Imali smo najveću sobu. Nakon cijelog 10-minutnog odmora krenuli smo u Muzej vučedolske kulture.
Moderan muzej za davnu povijest
Muzej je moderan i jako dobro dizajniran (osim lampi na prilazu koje onemogućavaju gledanje naprijed) te jako zanimljiv. Drago mi je da i Vukovar ima mjesto poput ovoga gdje može pokazati svoja blaga. Iako se mnogi sa mnom ne bi složili, mislim da je onih 25 kn za ulaznicu za muzej vrlo pametno potrošen novac.
Nakon učenja slijedi zabava
Nakon toga smo imali još malo slobodnog vremena u sobama, pa večeru. Večera je bila 19:00-20:00. Na jelovniku je bio bolognese. Onda smo išli na disko večer u brodu. Bilo je OK, ali pjesme nisu bile po mom ukusu… Dosta učenika je uživalo i da nismo morali otići, tko zna kad bi bio fajrunt… Disko je trajao sat i pol i nisi smio van izlaziti. Svi su bili umorni nakon diska. Vratili smo se u hotel oko 10 i do 11 smo šetali okolo. Svijetla se nisu ugasila u 11 nego u 11:10. Bili smo vrlo mirni i tihi kada su se svijetla gasila. Možeš misliti… Učitelji su nas stalno stišavali i sprječavali da izađemo iz soba. Bili smo budni do 2. Svi su mi čestitali rođendan točno u ponoć, to je bilo dosta lijepo. Čak i društvo iz Vugrovca. Nikome se nije dalo spavati pa smo pričali, jeli čips, kartali belu i šetali po sobi.
Obilazak memorijalnih mjesta
Probudio sam se u 5, a svi ostali u 6. Spremio sam stvari oprao zube i krenuo izvan sobe. U 7 i 15 su nam koferi već trebali biti u busu i mi izvan soba. U 8 smo imali doručak. Doručak je bio super. Dobili smo sirnicu (ili burek sa sirom) i jogurt. Bilo je to najbolje i najfinije jelo. Nakon što smo napustili sobu i vratili ključeve na recepciju krenuli smo prema franjevačkom samostanu. Tamo nam je franjevac održao predavanje (kraće od prijašnjih) i razgledali smo crkvu. Jedan njen dio ostao je neobnovljen kako bi se i danas mogle vidjeti strahote ratnog razaranja. Nakon obilaska crkve krenuli smo na memorijalno groblje.
Na groblju se nismo dugo zadržali pa Filip nije stigao izbrojiti križeve. Naše zadnje dvije postaje bile su vezane uz Ovčaru. Posjetili smo mjesto na kojem su žrtve bile mučene. To je mjesto sada pretvoreno u memorijalni centar kojem je cilj podsjećati ljude na Ovčaru i strahote koje su se tamo dogodile kako se to više nikad ne bi ponovilo. Na stropu su bile postavljene zvjezdice (po jedna za svaku žrtvu), a na podu je bila napravljena “Spirala života”.
Ona je bila napravljena od imena žrtava koja su išla prema svjetlu svijeće sve dok u njemu ne bi nestala. Dojmile su nas se i čahure u podu.
Zadnje što smo posjetili bilo je mjesto masovne grobnice na Ovčari. Spomenik žrtvama nismo vidjeli jer je bio zaštićen zbog radova.
Mjesta koja smo obišli bila su: Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Kukuruzni put, Vukovarska bolnica, Spomen dom Ovčara, masovna grobnica na Ovčari, Velepromet, Borovo Commerce, samostan, crkvu i vojnaru bez stanke. Posebno mi se sviđala voditeljica u bolnici koja je na mene ostavila snažan dojam.
Nakon Ovčare vratili smo se na ručak i obišli muzej koji je u sklopu Hostela Dubrovnik. U muzeju su bila izložena razna oružja i predmeti (ili rekonstrukcije) iz rata.
Zadnje predavanje koje smo slušali bila je “Škola mira”. Cilj predavanja je bilo istaknuti da je mir najvažnije što imamo. Nakon predavanja uslijedio je kviz u kojem smo završili na 3. mjestu. Oprostili smo se pjesmom “Lijepa li si!”Nakon toga vratili smo se kući. Na mene je Vukovar ostavio snažan dojam, a, nadam se, i na ostale. Vukovar nikad ne smije biti zaboravljen, a ništa slično se nikad ne bi smjelo ponoviti.
Tin Pavlović i Martin Saraga