Ježurka ježić dobio pismo… „Na popisu lektire mi više nismo?”

Učitelji hrvatskog jezika, razredne nastave i knjižničari zaposleni u školama ovih dana ispunjavaju upitnik za preporuku izborne lektire. Rezultati će poslužiti kao temelj za financiranje opremanja školskih knjižnica. Ovo je svakako jedna od pozitivnih i važnih stvari koje reforma donosi. Popis lektire će se osvježiti, a u njegovom kreiranju sudjelovat će sami učitelji koji najbolje poznaju svoje učenike, a o opremanju školskih knjižnica da ne govorimo.

Kurikulum nastavnoga predmeta Hrvatski jezik predviđa za predmetnu nastavu sljedeći popis obveznih književnih tekstova za cjelovito čitanje:
5. razred:
Vitez, Grigor, izbor iz poezije; Kušan, Ivan, Koko u Parizu
6., 7. i 8. razred osnovne škole:
Brlić-Mažuranić, Ivana, Priče iz davnine; Cesarić, Dobriša, izbor iz poezije; Gavran, Miro, Zaljubljen do ušiju; Glavašević, Siniša, Priče iz Vukovara; Mihelčić, Nada, Zeleni pas; Pavličić, Pavao, Trojica u Trnju
Od trećeg do osmog razreda osnovne škole učenik čita 8 cjelovitih književnih tekstova, od toga 2 obvezna književna teksta.

Ali javnost je burno reagirala uvjerena da su neka važna djela izbačena s popisa. Istina je zapravo da ništa nije izbačeno. I do sad su učitelji osim obaveznih djela za pojedine razrede mogli birati ostale knjige koje su učenici čitali te nisu npr. svi peti razredi diljem Hrvatske čitali iste knjige. Problem je jedino bio u opremljenosti knjižnica i ako bi se neki učitelj odlučio za knjigu koja nije na popisu, jednostavno nije bilo dovoljno knjiga za učenike.

Dijana Požgaj

Što o događajima vezanim uz lektiru misle naše novinarke, pročitajte u nastavku

Dok se čita i dok se sudi, znači da ima nade

naše buntovnice – trećašice knjižničarke u Vugrovcu

Zadnjih se dana diže prašina oko Dnevnika Anne Frank, Lovca u žitu, Maloga princa, Alise u zemlji čudesa, Breze, Poštarske bajke, Straha u Ulici Lipa, Pinokija, Petra Pana, Heidi, Junaka Pavlove ulice, Srebrnih svirala, Grge Čvarka, Ježeve kućice, Pipi Duge Čarape – i brojnih drugih djela koja su maknuta s popisa obavezne školske lektire. Struka negoduje, a iz Ministarstva dovikuju kako će izbor biti (u cijelosti) prepušten istoj.
Zaista, eksplanatorna je činjenica kako je cilj nove reforme pretvaranje djece u erudite, kao i njihovo odvajanje od digitalnih medija (potonje je ipak neka skrivena čežnja onih koji se time zamaraju). Međutim, koliko je učinjeno prepuštanjem slobode izbora nastavnicima, ako djeca jednostavno nisu zainteresirana za nastavni program? I koliko je dobro to što su im mrežni izvori na dohvatu ruke – ako su i za to raspoloženi?
Lako je generalom postati poslije bitke, ali većina izbačenih djela, makar pojedincima neinventivna ili (prividno) neodgovarajuća dobnoj skupini kojoj njihova djeca pripadaju, svakako (bi) se trebala naći na tom popisu. Djeca znaju pojedina djela protumačiti kao ona za odrasle, jer smatraju da je to tema kojom se još ne bi trebali zamarati – ili ju pojedinci jednostavno ne razumiju – a odrasli isto to čine sa djelima koja je, iz njihova aspekta, namijenjen djeci. O kome je, dakle, riječ? O autorima ili pojedincima?
Zbog ove odluke pobunilo se i Hrvatsko društvo pisaca, poručivši kako je popis lektire – noćna mora. Knjige koje bih osobno izdvojila kao potencijalne „nositeljice“ popisa lektire, svakako bi bile: Bal inja u New Yorku, Vinipeški vuk, Pali anđeo (prvi dio trilogije), Snjeguljica (autorice Salle Simmuke; također je riječ o prvom dijelu trilogije), Warrior cats, Jedan stranac je stigao, Mama je kriva za sve, Delirij, koji od krimića iz serijala Fear street, Posljednji crni mačak,…
Dok se čita i dok se sudi, znači da ima nade. Tako je (valjda) i s ovom digitalnom generacijom.

Nikolina Antić, 8.D

Nepotrebno podignuta buka

knjige kojima je obnovljen fond u školskoj knjižnici nakon božićnoga fotografiranja

Danas je aktualna tema izbacivanje nekih knjiga s popisa lektira. Mnogi su digli uzbunu oko toga. Šire se dezinformacije oko izbacivanja Dnevnika Anne Frank s popisa lektira. Isto tako kažu da su izbačene i knjiga Mali princ, Srebrne svirale, Breza, Poštarska bajka, Petar Pan i još mnoge druge.

Iako je dignuta velika uzbuna oko toga ipak se saznalo da knjige nisu izbačene s popisa, nego da su neke knjige maknute te da su ostavljene 3 obavezne. Ostale knjige birat će učitelji sami i učenici tako što će davati svoje vlastito mišljenje koje bi knjige trebale biti na popisu za lektiru (naravno, ako učitelji prije ispunjavanja konzultiraju svoje učenike).

Mnogi su se krenuli buniti oko „izbacivanja“ knjiga s popisa lektire. Jedan čovjek svaki dan dolazi čitati knjige koje su izbačene s popisa lektire pred vladu. Svaki dan čita barem jedan sat. Dosad je već pročitao Malog princa, Ježevu kućicu, a krenuo je i s čitanjem Pipi Duge Čarape. Svoje čitanje objavljuje i uživo na društvenim mrežama. No iz zgrade vlade do njega je došlo samo osiguranje.

Smatram da je ova uzbuna nepotrebno podignuta zbog lažnih informacija. Ministarstvo je samo odlučilo da će ostaviti tri glavne obavezne knjige za lektiru te niti jednu knjigu nisu izbacili. Jako je dobro što će knjige za lektiru moći birati i sami učenici jer će tako možda radije čitati lektiru.
Iako već sada mnogi čitaju lektire preko interneta, smatram da osjećaj listanje i osjet stranica knjige pod prstima ne može zamijeniti Internet. Zato je jako dobro što će novac biti uložen u bolje opremanje knjižnica jer će tako svako dijete moći posuditi lektiru koju mora pročitati bez straha da te lektire neće biti u knjižnici.

Helena Sajković, 8.D

 

Komentari