Kako ste došli na ideju da pokrenete udrugu Zdenac i tko vam je pomogao u realizaciji?
Bila sam misionarka u Ekvadoru 13 godina. Kroz svoj misionarski rad, puno sam vremena provodila u molitvi, razgovoru s Isusom i Isus me nadahnuo da osnujem Zdenac i da taj zdenac bude Isusov zdenac. Pomogli su mi ljudi kojima se ideja svidjela i koji su isto tako nešto lijepo željeli učiniti za Isusa i za djecu bez roditelja.
Zašto ste odabrali baš ime Zdenac?
Zato što je u Bibliji Isus na jednome zdencu susreo ženu samarijanku i razgovarao s njom i ona je postala jedna sretna žena koja je svima proglasila kako je susrela Isusa, jednog čovjeka koji je promijenio njezin život i druge je dovodila Isusu da mijenja njihove živote.
Hvalevrijedan je projekt „Jedan dan za druge“ koji je namijenjen često zaboravljenim članovima našega društva, starijim osobama. Možete li nam reći nešto više o tome projektu?
Mi pomažemo i povezujemo prvu dob, djecu i mlade s trećom dobi, starije ljude, te organiziramo susrete i pomaganje tako da su sretni i djeca i stariji ljudi i oni skupa razgovaraju i osjećaju se prihvaćeni kao što smo vidjeli na filmu. Stariji ljudi ako trebaju pomoć, djeca će ih odvesti u šetnju. Svaki dan tinejdžeri i djeca nose spremljenu hranu starijim ljudima, dakle nije samo jedan dan, nego im svaki dan pomažu djeca. Starije osamljene osobe nemaju nikoga i stoga im djeca rade društvo i eto, u tome se sastoji taj projekt.
Na koji način prikupljate donacije? Odlična je ideja projekt Moja dva kruha. Možete li nam reći malo više o tome?
Moja dva kruha jest projekt koji služi za pomaganje starijim osobama, materijalno pomaganje djeci siročadi, siromašnoj djeci i napravi se trajni nalog. Netko tko želi doprinijeti za moja dva kruha, ode u banku, naravno onaj tko ima svoj tekući račun i u banci kažu da žele za fond Moja dva kruha iz udruge Zdenac napraviti trajni nalog na onoliko koliko hoće. Uobičajeno 20 do 30 kn, a neki znaju i do 100 kn – tko može.
Koje biste još projekte Vaše udruge spomenuli?
Kuća milosrđa koju radimo u Venezueli za siromašnu djecu. Imamo projekt Uči živjeti, Odgoj u solidarnosti ovdje u Hrvatskoj u školama, u Splitu, Vinkovcima, Banja Luci i okolici Splita gdje djeca i mladi zajedno imaju radionice i idu na izlete. Također, idu i u posjete starima i nemoćnima, sa svojim roditeljima. Isto tako u svom kvartu pomažu starijim ili bolesnim osobama i brinu se za njih. To je jako važan projekt ovdje u Hrvatskoj.
Web stranica Vaše udruge je odlična. Mnogi volonteri na njoj dijele svoja svjedočanstva o sudjelovanjima u misijama. Tko su najčešće Vaši volonteri i u kojim državama djelujete?
Volonteri su uglavnom mlade osobe koje jedno vrijeme žele provesti u misijama. Netko godinu dana, netko jedan mjesec, netko samo preko godišnjeg odmora. Djelujemo u Tanzanijii, Mozambiku, Nigeriji, Ugandi, Venezueli, Kubi i Ekvadoru.
Je li Vam se ikada dogodilo da neko, bilo bolesno ili zdravo dijete odbilo prihvatiti Vašu pomoć?
Ne. Svi prihvaćaju vrlo rado i jako su sretni kada su sa nama.
Na koji se način se u svojem dobrotvornom radu i misijama zbližite s djecom, kako djeca reagiraju kada im pomognete i kako se vi osjećate?
Zbližimo se kada šetamo po ulici, kada vidimo djecu. Približimo se, pozdravimo ih, zagrlimo ih, pitamo tko su, koga imaju, gdje im je kuća, idu li u školu i osjećam se sretno. Svaki volonter koji je bio u misijama, želi ponovno ići u misije ili svoje godišnje odmore koristite kako bi išli u misije, tako da svi koji su bili u misijama žele se vratiti i odlaziti u misije zato što su sretni kada mogu nekoga usrećiti i pružiti mu pomoć.
Kako Vas djeca dočekaju kada dođete i što im se najviše sviđa na vašim radionicama?
Djeca su jako vesela. Uvijek dođu prije nego što treba, što znači da im se jako sviđa. Najviše im se sviđa igra i pjevanje, a poslije im se sviđa kada mogu jesti. Posebno im se sviđa torta, ali njihove torte nisu sa kremom, nego jedan suhi biskvit, ali je za njih to torta i oni su presretni kada dobiju komadić torte.
Čuli smo da nagrađujete za točnost, ustrajnost i za velikodušnost nakitom, kako se to sviđa volonterima i djeci i tko izrađuje taj nakit?
Nakit izrađuju sama djeca. Imamo grupu sporta, nogometa i košarke, ima i druga grupa koja radi nakit. Treća koja je za pjesmu. Djeca odaberu u kojoj grupi žele biti. Grupa koja izrađuje nakit napravi ogrlice, krunice, narukvice i onda nagrađujemo time.
Imate li još nešto za nadodati?
Imam za nadodati da Isus želi da budete njegovi misionari, njegove misionarke. Za svakog kršćanina, Isus je posadio sjeme. Ako o tome ne pričamo, ako tome ne posvetimo pažnju, to sjeme ugine. Ako tome posvetimo pažnju, to sjeme naraste u stablo i donosi mnoštvo plodova. Ja želim reći da sjeme koje Isus stavi u srce, koje je stavio u svačije srce, da treba pažnje i razgovora s Isusom. Ne jednom godišnje na ovaj dan, nego svaki dan 5 minuta razgovarati s Isusom, ali iz sveg srca. To je drugo kada se samo izmole molitve, ne misleći puno, ali kada se govori iz srca, pita se Isusa i govore mu se svi naši problemi. Sve ono što je nama važno, važno je i Isusu. Eto, to je moja poruka za mlade.
Magdalena Denić, Elena Tašev