Toga dana, 13. 11. 2019., profesorica Dunja Klepac kasnila je na sjednicu, zbog toga što smo Elena i ja trebale prezentirati projekt. Naime, trebale smo ga prezentirati još i prije, ali i tada je bila sjednica. Nema veze, imale smo više vremena za vježbanje. Bile smo jako nervozne, ali na onaj dobar način. Znale smo da smo spremne, ali znate onaj osjećaj kada vas gleda više ljudi, a vi samo želite da sve bude dobro, e baš tada sve propadne u vodu. Na našu ili tuđu sreću, ništa nije propalo. Našle smo se u nedjelju poslijepodne. Plakat smo započele, naravno malo zezanjem i čavrljanjem, a onda smo se baš skroz bacile na posao. Plakat se sastojao od nekoliko dijelova:
NASLOVA koji smo napravile od raznobojnog kolaža,
PODNASLOVA koje smo pisale u raznim bojama,
TEKSTA koji se sastojao od pažljivo odabranih glavnih pojmova koji odgovaraju njegovom podnaslovu,
SLIKA koje smo i printale i crtale.
Radile smo to od podneva do debelog mraka, ali ne možemo vam reći da se nije isplatilo. Taj dan nismo uspjele ništa provježbati. Na dan kada je bila sjednica se moglo nešto i navježbati. Nazvale smo se navečer i pokušale prezentirati bez ikakvih priprema, no tu prezentaciju su prekinule naše ideje. Ono što već većina njih zna je to da se Elena i ja volimo oblačiti, glumiti i zabavljati tijekom naših prezentacija kako bi naši prijatelji mogli što bolje zapamtiti ono što smo prezentirale. Uvijek se kostimiramo povezano s temom. Tako smo i ovaj put napravile. Smislile smo odličnu ideju, a “suideje” su nam dolazile kao kiša. Obukle smo se u kemičare. Nismo mi bili obični kemičari, već smo bile učenice (maturantice) srednje škole Ruđera Boškovića. Raščupale smo kosu i rekle kako nam je eksplodirao pokus. Vježbale smo sat vremena i nakon toliko vremena znale smo ju prezentirati kao profesionalci. Na dan predstavljanja projekta, situacija je bila sljedeća. Izašle smo iz razreda na dopust učiteljice i zaputile se prema WC-u. Tamo smo se presvukle i pripremile za točku. Ušle smo u razred i bile popraćene jednim velikim pljeskom pomiješanim sa smijehom. Imali su se i čemu smijati. Svi su se smijali i zabavljali s nama. U projektu se radilo o Biološkom djelovanju tvari. Pričale smo o: biokemiji, pravilnoj prehrani, ovisnostima, teškim metalima, dopingu i onečišćavanju okoIiša, a cilj projekta je bio da na zanimljiv način obradimo lekciju. Očekivale smo kako nas na zadnje tri teme i neće baš pažljivo slušati, ali na naše čudo, slušali su i upijali kao spužve. Kasnije smo ih pitali par pitanja i pošteno su se proslavili. Na kraju svega, profesorica nas je pohvalila i dala nam dva petaka. Nismo očekivale da će joj se svidjeti, jer nam je ovo bio prvi puta da prezentiramo kemiju, tako da smo riskirale, a na kraju je ipak ispalo da joj se jako svidjelo. Samo nam je još ovo ostalo za reći: “Misija uspješno obavljena”.
Magdalena Denić i Elena Tašev