11 sati u školi zbližava ljude

Nina i Ana su izračunale da ćemo u petak 13. prosinca 2019. u školi provesti 11 sati. Da vam budem iskrena, i nije mi se baš dalo ići, s čime su se i njih dvije složile, svjesne prevelikog rizika od ispitivanja iz Matematike. S druge strane, meni je za usmeni bilo potpuno svejedno. Ipak, na prijateljičino veliko zadovoljstvo, umjesto s ostalima na Matematici – sat smo provele vježbajući za Božićnu na dramskoj.

Dopunska iz matematike pod mojom palicom

Od početka radionica dijelilo nas je 45 minuta, i imale smo slobodan sat. Plan je bio održati dopunsku iz Matematike, koju bih održala ja, ali sve se izjalovilo kad je jedna zaprimila poziv frendice iz druge škole „with some tea to spill“, što bi se reklo, a drugoj je pak prijateljica namjeravala doći u posjet s namjerom da na pola sata bude turist u Gimnaziji. (Inače je iz V. gimnazije. Kaže da je ondje teže. Hah!)
Unatoč tome što je ova prva istovremeno ćakulala – neprekidno ustima oblikujući isprike – i množila eksponente u 2. zadatku iz zbirke (pri čemu je na neku foru četiri zadatka riješila točno – ne garantiram i samostalno jer sam, zatečena, nekoliko puta napustila prostoriju), naravno da sam onako iz(ja)dana smjesta podijelila jedinice i raspustila učenike!

Ispraćaj na vlak

Pribjegle smo u kantinu gdje smo se pridružile četvorci koja je također iščekivala početak (neke druge) radionice. Ana je u međuvremenu otišla ispratiti turistkinju na vlak. Ne bih se čudila da se i ukrcala na isti jer – 15 je minuta kasnila na „Ja volim samo sebe”. Vrata se, na njenu sreću, nisu još bila zatvorila, kako sam ja – s mobitelom u ruci – stajala pred njima i čekala, tu i tamo joj dobacivši da se smiri, a kasnije i kako su svi već došli, a ulaz u 020 za koju sekundu neće biti moguć – vrata se s treskom zatvaraju a u učionici nije propuh, miješaju se parfemi, pozdravi, afirmacije i uzdasi, nema dovoljno stolaca i netko je izgubio jaknu, slijede upute o prvome zadatku – ništa od toga, naravno, nije bila istina, ali nije pokazala ljutnju i zaziranje od toga što sam toliko loša prijateljica. Barem ne preda mnom.

Nerazborita Nikolina

Za zagrijavanje smo odigrali igru upoznavanja; svojem imenu pridodaj pridjev na isto početno slovo. Trebala je to biti nerazborita Nikolina, kako je (svega par minuta ranije) kolegica zbog nje umalo dobila srčani udar, ali nije.

Djed Božićnjak – hejter

Naš je veliki zadatak bio podijeliti se u četiri grupe (od kojih se jedna naposljetku raspala) i osmisliti scensku igru na jednu od zadanih tema: Djed Božićnjak hejter, na roditeljskome, u zbornici ili onaj koji je polupao lončiće. Svaka je skupina morala imati jednog učenika i Djedicu, s time da je on morao imati čim više negativnih osobina.

U mojoj smo grupi tako imali jednu lažno profinjenu majku, lijenu i beživotnu učenicu, dobronamjernu profesoricu pozitivna duha – i mene, pijanog Djeda Božićnjaka.

Moje je viđenje ovakvo: jedanaest sati u školi može izmučiti čovjeka, ali zbližiti ljude. Pogotovo ako nakon regularne nastave uslijedi radionica na kojoj se ne možete prestati smješkati, lagano pa suzdržano – i gromoglasno.

Nikolina Antić

Komentari