Terenska nastava osmih razreda naše škole u Vukovar započela je u ponedjeljak 3. veljače 2020. Terenska nastava trajala je dva dana. Iz naše škole Vugrovec-Kašina krenuli smo u 4.00 ujutro. Svi smo bili jako pospani. Kada smo ušli u autobus, većina nas se odlučila za opciju spavanja. Tako smo se vozili 4 sata. Put je bio relativno brz i lagan.
Kada smo stigli u Vukovar prvo su nas odveli u vojarnu gdje je bio naš hostel. U vojarni se nalazi cijela kolekcija tenkova, borbenih aviona te ostale vojne opreme. Mogli smo razgledati dvorište, popeti se na tenk te čak i ući u njega. Bilo je to pravo iskustvo.
Zatim smo sjeli ponovno u autobus koji nas je odveo do Muzeja vučedolske kulture, jedinog muzeja u svijetu koji je posvećen samo jednoj kulturi.
Tamo smo naučili kako su ljudi živjeli u vučedolskoj kulturi. Bilo je zanimljivo saznati kako su već u ta davna vremena bili napredniji od ostatka svijeta.
Vukovar ima što za ponuditi
Na kraju dana posjetili smo Gradski muzej Vukovar smješten u dvorcu Eltz. Sadrži brojne neprocjenjive eksponate povijesnih predmeta.
Zatim smo imali sat vremena da se raspakiramo te odaberemo gdje ćemo poći, u kuglanu ili bazen. Ja sam odabrao kuglanu, ali čuo sam da je i bazen bio odličan izbor. To je trajalo 2 sata te smo se vratili na večeru gdje smo pojeli te otišli u sobe na 45 min da se spremimo za disko.
Disko je bio smješten na brodu na rijeci Dunav. Nešto stvarno posebno. U disku je bilo odlično: energija, ugođaj, odličan DJ i svi smo se zabavili. Muzika i odabir pjesama su bili odlični. Na samom kraju kada su pustili izmaglicu i najbolje pjesme nitko nije bio ravnodušan. Nakon dva sata uputili smo se prema izlazu. Svi smo bili mokri, ali i zadovoljni ovim odličnim iskustvom. Malo nas je išlo odmah spavati, većina je budna barem dočekala pola noći.
Potresni dio putovanja
Sljedeći dan nas je čekalo buđenje u 7:30, iako je naša spavaonica bila na nogama u 6:30. Spremili smo torbe i kofere, ostavili ih u autobusu te krenuli na doručak. Nakon doručka posjetili smo Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti koja je poznata kao mjesto „Groblje tenkova“. Zatim smo posjetili Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata. Tamo smo vidjeli grobove hrvatskih branitelja. Nakon groblja, posjetili smo i Ovčaru i hangar te smo tamo vidjeli što se događalo sa zarobljenicima iz Vukovara i u kakvim su groznim uvjetima obitavali te na kraju neki od njih umrli.
Sva ova mjesta duboko potresu svakog pojedinca koji ih posjeti. Nije isto razgovarati o njima na satima povijesti, ili čitati o njima u knjigama ili vidjeti ih na filmu. Dok ih sam ne posjetiš, ne možeš razumjeti količinu boli i patnje kojima i dan danas odišu.
Kraj je stigao prebrzo
Program je završio kvizom znanja te je svaka škola odabrala predstavnike koji su odgovarali na pitanja.
Put nazad je također bio ugodan. Vozači su tijekom cijelog puta bili odlični te im zahvaljujemo.
Meni se put jako svidio, iako je dinamika bila malo prebrza. Puno informacija u malo vremena.
Sve ostalo je bilo odlično te pohvaljujem organizaciju, vozače te ljude koji su nam pomogli da uvidimo kako je živio i kako sada živi grad heroj Vukovar.
Također velika hvala pratiteljima putovanja: prof.Novak, prof.Đerđi, prof.Obadu, prof.Friganu te prof.Ribariću.
Martin Bogdanović