Dokumentarni film Gnothi Seauton autora Brune Kovačevića film je o Kostelićima i učiteljica Iris Briški u sklopu nastave na daljinu zadala je učenicima da pogledaju ovaj nagrađeni film. Učenica 7. e razreda, Maria Elizabeta Završki napisala je čemu ju je ovaj film naučio.
TREBAMO VJEROVATI U SNOVE
Film je u meni probudio dašak čarolije.
U sebi sam osjetila snagu i moć da mogu ostvariti svoje snove.
Odlučila sam krenuti svojim putevima, shvatila sam da mi ljudi trebamo ići svojim putokazima i vjerovati sebe.
Svatko je rođen pod svojom sretnom zvijezdom koja nam osvjetljava naš put.
Naš put je put u kojem su naši snova, nepregledna maštanja, želje da postanemo bolji i napredniji, da uspješno plovimo nebeskim prostranstvima…
Ovaj me film poučio da trebam vjerovati u sebe, u svoje snove, ciljeve i težnje.
Čovjeku je samo nebo granica, a nebo nema kraja.
Čovjek je posebno biće koje može, želi, ostvaruje, riskira i mašta.
Ovaj je film bio samo motiv da ne odustajemo.
Moramo riskirati, svakoga to čeka, samo nekog dočeka na lijevoj, a nekog na desnoj strani.
Ali, treba se boriti, biti ustrajan i nikad ne posustati.
Ponekad se treba prizemljiti, ali to nam treba samo biti još veća jeka što nas vodi ka putu uspješnosti!
Neću odustajati, vjerovat ću u svoje snove i ostvariti ih, čak i u one koji se čine nemogućima!
Eto, tomu me film naučio!
Maria Elizabeta Završki