Iako jedva, dočekali smo taj dan. Dan pun iščekivanja, sreće, nade a i pomalo straha. Radilo se o 17. ožujku 2021. Svi smo se pitali hoćemo li biti predloženi dalje… Naime toga dana održavao se županijski LiDraNo za novinarske radove i listove. Okrugli stol nije se održao uživo, već online na platformi Teams, kako bismo se pridržavali epidemioloških mjera. Svi smo se jako veselili tom danu. Imali smo naravno vjeru i nadu u radove iz naše škole jer ipak nismo mi za baciti. Profesorica Dijana nam je poslala poveznicu za sastanak. Za to vrijeme sam s prijateljicom Lanom, čiji je rad stigao na županijsku razinu, razgovarala i razmjenjivala pretpostavke kako će sve to izgledati…
Četiri od pet
Napokon je došao taj trenutak. Na sastanku nas je bilo zaista mnogo. Bilo je zanimljivo na početku slušati povjerenstvo koje je ugodno ćaskalo. Nakon ugodne online kavice, odmah su krenuli na komentiranje novinarskih radova. Strepnja i očekivanje. Svi smo bili aktivni u našoj novinarskoj grupi na WhatsAppu komentirajući i čestitali onima koji su prošli. Naime, prošli su svi novinarski radovi iz naše škole, osim rada Lane Jurišić. Ona je pisala o projektu ,,Change”. Na tom projektu već duže vrijeme radimo s našom profesoricom i snimile smo čak radijsku emisiju koja je pohvaljena na LiDraNu par sati prije novinarskog okruglog stola. Jako smo ponosne na taj projekt i sve što smo napravile u vezi njega, te smo zato i jako ponosne na Lanin članak, koji je, iako nije prošao, prekrasan i hvalevrijedan. U njega je uklopljeno sve što smo radile od samog početka školske godine.
Za državnu razinu su predloženi Elena Tašev – Neka ambalaža ne bude blamaža, Ivan Đuran – Od straha od letenja do upravljanja helikopterom, Jan Kužilek – Kuda idu divlje svinje i Helena Fluka – Uvrede iz ,,ljubavne pošte” čijem radu je mentorica naša knjižničarka, Katarina Jukić. U sve je radove uloženo zaista dosta truda i jako smo ponosni i veseli što su ovi radovi predloženi za državno. Zaista smo ponosni što je od 13 predloženih radova iz cijelog Zagreba, čak četiri iz naše škole. Onda se nekih 30 minuta razgovaralo o radovima koji su prošli ili nisu prošli, povjerenstvo je odgovaralo na pitanja i slično. Za to vrijeme, u grupi smo poludjele od veselja. Hvalile smo jedna drugu i ostale. Zaista, našoj sreći nije bilo kraja.
Gdje su nestali školski listovi u Zagrebu?
Onda smo prešli na školske listove. Gospođa Branka Primorac krenula je objašnjavati ovogodišnju situaciju koja baš i nije bajna. U Zagrebu koji ima 115 škola na LiDraNo su pristigla samo tri tiskana lista i šest digitalnih. Prijašnjih nekoliko godina bilo ih je više. Ove godine, kako kaže Branka Primorac, nisu baš bili najbolji. Tu sam nekako izgubila svu nadu. Objasnila je situaciju i rekla da su predložili samo dva digitalna lista, iako su mogli sve. Brzo je rekla neki list i ,,Zmajček”. Od uzbuđenja nisam zapamtila kako se zove taj list koji je predložen uz Zmajčeka, a kasnije sam saznala da su to naši prijatelji iz Čarobne frule i to nas je također sve razveselilo. Branka Primorac spomenula je našu voditeljicu, ujedno i mentoricu u svemu ovome, Dijanu Požgaj. Rekla je kako je vidljiv napredak u našem radu, te da se na našem digitalnom listu vidi rad i trud. Ostale smo u šoku, naravno pozitivnom. Nismo mogle vjerovati, kao ni ona sama. U grupi smo joj toliko čestitale i bile smo toliko sretne, da je to teško sada opisati. Jedino što mogu reći je to da, ako je to itko zaslužio, onda je to zasigurno naša profesorica koja nas podučava da u sve što radimo ulažemo neprestan rad i trud, te će uslijediti rast i napredak. Poslije toga su još sat vremena pričali o tiskanim listovima, no to nas nije previše zanimalo jer smo mi digitalni list. Zaista možemo biti zahvalni i od srca radosni što smo skoro pa svi prošli, ali ne proći dalje, ne znači biti loš! Cijeli dan sam s ostalim novinarkama komentirala koliko sam sretna, kao i one. Nadam se i vjerujem da će se bar netko iz naše škole plasirati na državno sa svojim novinarskim radom, kao i naš list, Zmajček. Mislim da mu je već pomalo dosadno skrivati se ispod Kašine, treba izaći i prošetati. Trebali bismo saznati tko ide dalje, za nadamo se neka 3 tjedna. Želim od srca čestitati svima koji su predloženi za dalje, a onima koji nisu, neka samo tako nastave i daleko će dogurati!
Magdalena Denić