Pri podjeli paketa za korisnike župnog Caritasa u Vugrovcu koje je organizirala organizacija Humanity First u suradnji s župnim Caritasom i našom školom, porazgovarali smo o ovoj hvalevrijednoj akciji puno širih razmjera. Naši sugovornici bili su ravnatelj udruge, gospodin Khan Munawwar Muhammad, voditeljica župnog Caritasa, gospođa Mirjana Fitz te gospodin Draženko Pandek koji je i povezao udrugu Humanity First s našim krajem.
Naš prvi sudionik bio je inicijator ove hvalevrijedne akcije i dobro poznati prijatelj naše škole, gospodin Khan Munawwar Muhammad.
Možete li nam reći nešto više o ovoj hvalevrijednoj predbožićnoj humanitarnoj akciji vaše udruge?
Mi provodimo ovaj projekt oko četiri godine i na početku smo to radili u suradnji s nekim drugim humanitarnim udrugama, na primjer Malim zmajem i onda smo njima donirali iste pakete hrane kao što smo i danas podijelili, međutim oni sami kao udruga rastu i sad imaju druge donatore te dobivaju dovoljno donacija da mogu to sami napraviti. Onda smo mi odlučili da idemo u drugom smjeru, da idemo tamo gdje još ima potrebe. Moje je mišljenje da ako oni podjele kao organizacija kojoj više ne doniramo jer oni sami mogu donirati, a onda i mi nešto dodatno doniramo onda pomoć dobivaju dvije potrebite obitelji u isto vrijeme jedan paket sa hranom s kojim će njima biti puno lakše u to vrijeme. To je trajni projekt i to s naše strane znači da kada mi vidimo da negdje nije više potreba, onda idemo tamo gdje je potreba. Isto tako smo sada prvi put ovdje pa u Vugrovcu našli Caritas i sad vidim da je dosta potreba i da nisu sad spojeni s Caritasom Grada Zagreba. Kad postoji potreba nama je onda cilj znati kako situacija izgleda na terenu i kad razgovaramo ovako u društvu da vidimo u kojim smjerovima moramo ići jer to je važno znati za budućnost. Jer ako bih ja danas ovdje bio i vidim da nije potreba, onda za sljedeću godinu ne bih planirao da ćemo i ovdje podijeliti te pakete i idemo dalje.
Koje škole i na koji način su sudjelovale u akciji prikupljanja donacija za pakete hrane koja vaša organizacija dijeli potrebitima tjedan prije Božića?
To je bilo prvi puta također za nas ovdje u Hrvatskoj da smo pitali osnovne škole s kojima imamo već suradnju da i oni skupljaju neke stvari jer mislim da je to nešto korisno, da djeca nauče sudjelovati u humanitarnim akcijama i da znaju kada budu odrasli kako nekome pomoći. Sad konkretno su to bile tri škole, škola u Kašini, škola u Soblincu i škola u Brezovici. OŠ Vugrovec-Kašina je skupljala za nas šećer i čokoladu, Soblinec je skupljao za Vegetu i slanutak, a Brezovica je skupljala ulje i skupili su oko 300 litara ulja i malo više od 400 litara mlijeka. Nisam toliko puno očekivao jer kad vi počnete neku novu akciju uvijek je to malo i s godinama naravno to bude malo više, ali za prvi put bio sam malo iznenađen da su djeca, naravno onda i roditelji i škole toliko skupili. To je cijela ekipa koja je to zajedno napravila. Ja nikada ne bih rekao da je to samo snaga ili energije Humanity Firsta Vidio sam da su škole također dosta skupljale za Crveni križ i to je bilo nešto dodatno i kad se sve skupljeno skupa zbroji to je zaista lijepa slika humanosti.
Gdje ste sve dijelili predbožićne pakete skupljene u ovoj akciji?
U Kašini smo dijelili uz pomoć škole i Caritasa, u Soblincu uz pomoć ravnateljice i škole, u Brezovici uz pomoć VGČ-a. U Brezovici je podijeljeno oko 70 paketa, u Vugrovcu 20, u Soblincu 53m, u Rijeci 30 i imamo još negdje 15 paketa. To ćemo podijeliti diljem Zagreba, za izbjeglice, neke penzionere koje imamo dugo na popisu. Isto tako smo donirali božićnu večeru za kuću u Brezovici za djecu s mentalnim i fizičkim poteškoćama. Podijelili smo jelo za djecu i zaposlene, za negdje 100 ljudi. Za nezbrinutu djecu u Leskovcu smo donirali 100 l svježeg mlijeka. To je bilo novo ove godine. Donirali smo šećer i čokolino jer smo pitali što bi oni htjeli i mi se prema potrebama uvijek prilagodimo.
Gospođa Fitz već 20 godina vodi župni Caritas, a humanitarnim radom bavi se već pola stoljeća
Možete li na nešto reći nešto više o radu župnog Caritasa?
Župni Caritas sad već radi deset godina, točnije od 17. 12. 2012, Otkad smo ga osnovali, što se tiče naših korisnika, promijenilo se dosta ljudi jer neki ljudi koji su bili u nevolji i dolazili su, poslije su se snašli pa su se zaposlili, neki su se odselili. Imamo neke domaće obitelji koji su gotovo redoviti, njih ima 20-tak. Caritas radi jedanput mjesečno. Sada u ovo vrijeme u vrijeme nakon potresa nije radio do 11. mjeseca 2021. godine kod smo počeli ponovno. Sad pred Božić dobili smo i skupili nešto sredstava i onda smo mogli opet početi dijeliti. Inače osobno sa korisnicima razgovaram, pitam ih, slušam, pomognem gdje mogu i nije to samo podjela hrane. Dijelimo i lijekove, pomognemo ako treba za neki hitni put, npr. kako bi naši korisnici u slučaju smrtnog slučaja mogli otići na put na pogreb. Trudili smo se koliko smo mogli, premda je naš Caritas vrlo skroman jer sami se održavamo od dragovoljaca koji daju i to su sve anonimni ljudi. Također otkad je Covid počeo, tada neki ljudi daju za testiranje tako da možemo omogućiti da ljudi koliko toliko dostojanstveno žive i da se vidi da se brine o njima.
Pomažu li ljudi tijekom cijele godine ili samo kad su blagdani?
Ovisi. Imamo nekoliko ljudi, recimo tri obitelji koje uvijek pomažu. Ljudi pomažu i kada ih se potakne, ako je neka potreba. Osim toga surađivali smo i sa školom i djeca su se isto tako znala uključiti za blagdane u obliku izrade čestitki i nekih materijala koje su mogli prodati pa su mogli donirati i novac, ali i živežne namirnice. Nekoliko godina zaredom da su svi sudjelovali u nabavi hrane. O tome smo se dogovarali s ravnateljem i s profesoricom ili profesorom koji je tog momenta to organizirao
Koliko se dugo bavite humanitarnom radom?
Već kao djevojka sam započela, već dugo – godinama, jedno 50-setak godina. Moj humanitarni rad se sastoji od pomaganja invalidima nadalje, tako da sam cijeli život zapravo u tome. Inače po struci radila sam s djecom s posebnim potrebama, jako puno se radilo i s djecom i s roditeljima. To je jedan kvalitetan dio mojega života i sretna sam zbog toga.
Gospodin Draženko Pandek je tak koji je inicirao suradnju između udruge i škola. Danas tu ne bismo sjedili da nije bilo njega.
Kako je započela suradnja s udrugom Humanity First u ovom kraju?
Započelo je tako da smo imali suradnju s Humanity Firstom na nekim drugim humanitarnim akcijama. Prva je bila organizirana za djecu s Downovim sindromom, a slijedila je ona za djecu koja boluju od karcinoma u klinici u Zagrebu pa smo napravili jednu veliku akciju gdje su donirali jedno vozilo za djecu s posebnim potrebama u sa Zelini i tako smo i na ovom području počeli raditi humanitarne akcije i suradnje i ja osobno mislim da je jako jako pozitivna suradnja s pozitivnim ljudima.
Dorotea Sudar i Ivan Đuran